Novo – Crystal Scavolini kuhinje

Hiper produktivnog i isto toliko talentiranog dizajnera Karim Rashida već smo predstavili na našim stranicama. Ovaj put povod je njegov rad za jednog od najpoznatijeg proizvođača kuhinjskog namještaja – Scavolini.

Linija moderne kuhinje Crystal za čiji dizajn je zaslužan Vuesse donosi novost u upotrebi stakla za kuhinjske fronte. Fronte su napravljene od aluminija i kaljenog stakla što je rezultiralo visokim sjajem i reflektiranjem površina. Osim klasičnih boja Crystal sada nudi i šarene fronte koje je dizajnirao upravo Rashid. Kako sam navodi, želja mu je bila unijeti dubinu i dinamičnost u namještaj. Svaka kuhinja je na neki način unikatna zbog specifičnog rezanja stakla za panele, tako da svaki panel ima malo drugačiju šaru. Većinu nas navikle na tradicionalne drvene ili minimalističke moderne kuhinje ovo će s razlogom iznenaditi, jer nismo navikli na ovakvo šarenilo u svojim kuhinjama.

Continue reading “Novo – Crystal Scavolini kuhinje”

Novo – Crystal Scavolini kuhinje

Police za sve i svašta III

potražite nas od 1.12.2010.na www.prozorudom.com

Zahvaljujući velikoj popularnosti Polica za sve i svašta I i II nastavljamo seriju s još luđim i otkačenijim…

Naplavnjena grana drveta kao inspiracija… via .

Inspiraciju za ove Alexandra DiCairano pronašla je u ploči sklopa koje čuvaju i prenose digitalne ali u ovom slučaju i fizičke (knjige) informacije.

via

Police-ljestve pod imenom Darwin bookcase djelo su mladog švedskog dizajnera Malin Kallmana.

Ova polica djelo je zaljubljenika u stripove… Fusca Design.

Multi funkcionalni stolić-polica pod imenom K Workstation, idealni kutak za rad u malim sobama.

Polica inspirirana biljkama pod imenom Drvo mudrosti, autor Jordi Milà. via

hometone

Zmijolike zidne police Ron Arad.

Za one koji uživaju u kreativnom neredu Kibardin Design.

Za majstore improvizacije petermarigold

Zidno drvo za najdraže CD i DVD-ove Defact Studio.

ontwerpduo

Inovativne police s držačima koji “grle” najdraže knjige i “vješalice” za knjige Samulnoli.

Drvo na kojem umjesto jabuka rastu – knjige! Designartist.

Vesele abecedne police koje će razveseliti najprije djecu via.

Nadam se da ste izabrali kraće ime… via.

Police za sve i svašta II

Police za sve i svašta I

Autor: Maja

Police za sve i svašta III

Iskrivljena kuća

Neobičnih zgrada nikad nije previše. Osim što privlače i potiču maštu posjetitelja, predstavljaju i izazov arhitektima i izvođačima da naprave nešto novo, još nikad viđeno.

“Crooked House” sagrađena je krajem 2003. godine, a inspirirana je bajkovitim i nadrealnim slikama dvaju poljskih slikara: Jan Marcin Szancera i Per Dahlberga, švedskog slikara koji živi u Poljskoj. Zaista se čini kao da je prenešena iz Disneylanda ili Alice u zemlji čudesa. Arhitekt je Szotynscy Zalesk.

Szancer je poznati ilustrator dječjih knjiga

Ova “iskrivljena”  kuća se nalazi u gradu Sopotu, turističkoj meki na Baltičkom moru pored Gdanjska. Moderni stakleni ulaz u zgradu je poveznica između dvije naizgled odvojene starinske kuće, iako je sve zapravo jedna cjelina od 4000 m2. Kažu da je to najfotografiranija kuća u Poljskoj.

Krov je prekriven krovnim pločicama u zelenoj, te morsko i pariško plavoj boji, što bi trebalo podsjećati na ljuske zmaja.

Unutrašnjost se sastoji od tri nivoa međusobno povezanih interesantnim stepeništima, naravno sve je puno zaobljenih i neobičnih ploha.

Prostore zauzimaju pubovi, barovi i trgovine te mala galerija sa slikama neobičnih građevina diljem svijeta. Prema riječima očevidaca, zgrada je dojmljivija izvana nego iznutra, što bismo i mi rekli sudeći prema slikama.

Mislim da bi bez obzira što osjećali prema ovakvim “poduhvatima”, svaka turistički osvještena gradska uprava trebala poticati arhitekte i investitore na slične neobične projekte.

Što vi mislite?

Autor: Maja

Iskrivljena kuća

Zašto volimo cvijeće?

Cvijeće je neizostavni dio svakoga doma:  u sobama i na balkonima, terasama ili u vrtovima. U cvijeću uživaju i vole ga svi. Uspjeh našeg odnosa s cvijećem i biljkama je različit, od slučaja da “sve uspijeva”, do “daj ga meni na mjesec dana pa se pozdravi s njime”.

Cvijeće je živi organizam i da bi uspješno raslo treba mu posvetiti malo pažnje. Oni kojima to ne ide od ruke okreću se rezanom cvijeću u vazama i aranžmanima, a često i sušenom cvijeću koje ne zahtijeva nikakvu njegu.

Sve vrste cvijeća su dobre i mogu dati završni pečat na dojam i ugođaj, te prikriti nedostatke interijera i oplemeniti prostor.

U pokušaju da saznamo što je novo u svijetu cvijeća razgovarali smo s  Markom Bijelićem, vlasnikom cvjetnog ateliera Alstromeria i agencije za organizaciju vjenčanja iz Osijeka, jednim od vodećih stručnjaka u području cvjećarstva kod nas.  Marko Bijelić je višestruki pobjednik manifestacije Flora art u Zagrebu i prenijeti će nam dio svojih saznanja i iskustava.

Cvijeće i način aranžiranja je podložno trendovima i modi, te svake godine možemo izdvojiti nekoliko vrsta i boja koje su trenutno “in”. Kao što postoje sajmovi koji diktiraju trendove u nadolazećoj sezoni u npr. odjevnoj industriji ili kozmetici, tako postoje i specijalizirani sajmovi cvijeća iz kojih možemo saznati koje vrste će vladati slijedećih godinu dana.

U nadolazećoj sezoni proljeće-ljeto prevladavati će cvijeće vatrenih boja: crveno, narančasto, ljubičasto i zeleno. Ljubitelji ruža će možda biti razočarani, ali ruže su definitivno “out” a vraćaju se neke stare, pomalo zaboravljene vrste: dalija, božur, hortenzija, viburnum i nepravedno zaboravljeni karanfil.

Novi cvjetovi neobičnog izgleda i boja pojavljuju se svakodnevno, jedan od najzanimljivijih u zadnje vrijeme  je svakako karanfil Green trick. U ovom simpatičnom čupavcu teško je prepoznati karanfil, zar ne?

Green Trick

Najpoznatije europske škole u cvjećarstvu dolaze iz Italije (najbliža nam je po senzibilitetu), Nizozemske i Njemačke. Uzor Marku Bijeliću predstavlja jedan od najvećih cvjetnih dizajnera današnjice Nijemac Gregor Lersch, koji je poznat kao začetnik strukturalnog dizajna.

Osnova ovog dizajna je struktura (konstrukcija) na koju se onda aranžira cvijeće, bez upotrebe klasičnog postolja (spužve). Time se dobiva volumen bez velike upotrebe cvijeća, te lakoća i prozračnost aranžmana. Lersch tvrdi da za dobar aranžman osim novih i sve interesantnijih vrsta cvijeća imamo sve što trebamo u našoj okolini, samo ga trebamo domišljato iskoristiti. Njegovi radovi predstavljaju prave male cvjetne skulpture. Lersch je osvajatelj mnogih nagrada na svjetskim takmičenjima i autor brojnih knjiga.

Kako nam Marko Bijelić sam kaže, simbolika cvijeća je različita, ovisno od zemlje do zemlje. Kod nas je uvriježeno da žuto cvijeće simbolizira ljubomoru, u zapadnoj Europi je uobičajeno darivati žuto cvijeće za završetak školovanja, jer simbolizira sunce – novi početak. Umjesto žutog, boja ljubomore je ljubičasta. Kod nas se krizantema dugo smatrala cvijećem za groblje, ali u Japanu je cvijet koji se daruje muškarcima. Marko ga i sam često koristi i pokušava promijeniti uvriježene navike. Crvena ruža kod nas simbolizira ljubav, a u nekim europskim zemljama to je boja moći i novca.

Ako i pogriješite u izboru boje ili cvijeća nije ni bitno, buket cvijeća predstavlja jedan od najljepših i najosobnijih poklona koji svaka osoba može poželjeti. Svojim savjetom svakako će vam svaki stručan cvjećar pomoći.

Evo nekoliko pitanja i odgovora za koje se nadam da će biti zanimljivi svima.

Da li je prikladnije pokloniti rezano cvijeće ili lončanicu?

Uvijek je bolje pokloniti rezano cvijeće, s njime možemo manje pogriješiti. Da bismo ispravno kupili lončanicu moramo dobro poznavati prostor za koji je namijenjeno te ukus domaćina i njegove sklonosti.

Da li se i muškarcima može kupiti cvijeće na poklon?

Da, to je sasvim pristojno. Postoji tzv. muško cvijeće (anturijum, iris, gerber) koje se uobičajeno poklanja. Takvi aranžmani su zagasitijih boja, jednostavnije forme bez ukrasa i dodataka.

Da li je pristojno pokloniti samo jedan cvijet?

Uvijek je bitan znak pažnje, dovoljan je i jedan cvijet koji ne mora biti složen u buketić, nego sam, čak i bez ukrasnog papira.

S kojom vrstom cvijeća ne možemo pogriješiti, tj. bojati se da simbolizira nešto krivo?

Najuniverzalnija vrsta cvijeća su bijele ruže, s njima ne možete pogriješiti.

Koje vrsta cvijeća najduže traje u vazi?

Karanfili i krizanteme.

Kako da produžimo vijek trajanja cvijeća u vazi?

Tako da svakodnevno mijenjamo vodu i podrezujemo stabljiku jedan centimetar. Mali trik je i slijedeći recept: na pola litre vode dodamo 4 grama šećera i 1 gram limunske kiseline. Time možemo poduplati vijek trajanja cvijeća u vazi.

Zašto ruže u cvjećarnici ne mirišu?

Zato što se uzgajaju zbog izgleda a ne mirisa.

Štand cvjećarnice Alstromeria na sajmu vjenčanja u Zagrebu©Foto Inča

Također nam je neobično drago najaviti početak suradnje s g. Bijelićem u vidu rubrike na Prozoru u dom  koja će se baviti cvjećarstvom. Da će biti jako čitana, uopće ne sumnjam.

Cvjetna haljina by M.Bijelić

NAGRADNA IGRA

Za ovu priliku cvjećarnica Alstromeria je osigurala poklon bon u iznosu 100 kn, a Prozor u dom ukrasnu mirisnu svijeću čitatelju koji najoriginalnije odgovori na pitanje:

Ima li istine u tvrdnji da muškarci najčešće kupuju ženama cvijeće kada žele otkloniti osjećaj krivnje zbog nekog “grijeha”?

Dobitnika ćemo objaviti idući tjedan. Ukoliko se radi o čitatelju izvan Osijeka, cvjetni atelier Alstromeria daruje suhi aranžman koji zajedno sa svijećom šaljemo poštom na adresu.

Odgovor možete ostaviti kao komentar na članak ili e-mailom na adresu: prozor.u.dom@gmail.com.

Jestivi aranžman od povrća

Autori: Maja Z.&Tihana M.

slike: alstromeria , hilverdakooij , gregorlersch, Maja&Tihana

_______________________________________________________

Nagrada ide gđi Slavici u Split. Bilo je zanimljivih odgovora i bilo nam se teško odlučiti, pa smo se složili da nagrada ide onome tko se prvi javio. Ostalima hvala na sudjelovanju!

“Ne znam, moja iskustva nisu takva.

Za mog supruga cvijet je odraz radosti, pažnje, detalj u kojem se zrcali ljepota prirode, i darivajući mi cvijet predaje mi svu ljubav koju nosi u srcu. Taj dar zna biti mali, sićušan, poput ljubičica iz našeg vrta, poput cvijeta zumbula kojeg je uzgojio u saksiji na balkonu, do opojnog jorgovana, mog najdražeg cvijeća.

Možda nekad cvijeće posluži svima nama kao znak dobre namjere, pa i onda kad se osjeća krivnja, ali ružan je način koristiti ga kao sredstvo za pranje grijeha. Cvijeće to nije zaslužilo, postaje tužno i, kažu, pomalo umire. ‘

Mnogo pozdrava

Slavica”

Zašto volimo cvijeće?

Living in a box by Rolands Landsbergs

Ukoliko imalo pratite trendove u dizajnu namještaja, vjerojatno ste kao i ja, oduševljeni idejama i maštovitošću prije svega mladih dizajnera. Rolands Landsbergs dolazi iz Litve. Rođen je 1976. godine u umjetničkoj obitelji. Od 1998. vodi svoj dizajnersku i proizvodnu kompaniju specijaliziranu za dizajn namještaja i izložbenih prostora EL Studija.

Njegov najuspješniji rad je Boxetti kolekcija namještaja.

Prema riječima samog dizajnera, Boxetti kolekcija je nastala na osnovu tri dizajnerska principa: funkcionalnosti, moderne tehnologije i suvremenog minimalizma. Svaki od Boxetti modula je napravljen da bude maksimalno efikasan. Moduli se iz “dosadne kocke” iznenađujuće preobražavaju u moderan i udoban komad namještaja.

Svaki modul je ručno izrađen od vrhunskih materijala.

Boxetti se sastoji od pet osnovnih “kutija”: spavaće sobe, ureda, sjedaće garniture, kuhinje i multimedijalnog modula.

Boxetti Private (spavaća soba) u sebi ujedinjava bračni krevet, noćni ormarić i garderobni ormar. Svi okovi u kutiji su izrađeni od viskokvalitetnog čelika. Platforma kreveta s ugrađenom rasvjetom za čitanje se spušta pritiskom na daljinski upravljač zajedno s noćnim ormarićima. Garderobni dio se sastoji od šest pretinaca u obliku polica, ladica i vješalica. Cijena od 7.900 eura.

Boxetti Lounge je dio za odmaranje i opuštanje, sastoji se od dvosjeda i 2 mala stolića na izvlačenje za odlaganje kave ili sklopljen može funkcionirati kao veliki stol za objedovanje. Cijena od 7.100 eura.

Boxetti Practice je mali ured s policama, ladicama i radnim stolom, a ako niste klaustrofobični možete “sjesti” i u samu kutiju. Cijena od 8.860 eura.

Boxetti Thrill je mali multimedijalni centar koji se sastoji od ugrađenog plazma TV-a od 46″ i BlueRay playera te HI-FI sistema. Naravno predviđene su i police za vašu kolekciju CD-ova. I ovdje se možete poigrati s daljinskim upravljačem i od obične kutije dobiti element koji pruža zabavu u obliku vrhunske slike i zvuka. Moram priznati da me ova “kutija” najviše zaintrigirala, posebno ono “izvlačenje” na daljinsko upravljanje. Cijena od 5.500 eura.

Boxetti Lunch je mala multifunkcionalna jedinica koja sadržava sve potrebno za pripremu hrane. Kutija se sama otvara i ima ugrađene senzore za zaustavljanje ukoliko slučajno stavite ruku na mjesto gdje ne treba. Ima ugrađen sudoper, mali hladnjak, dasku za rezanje hrane, police i ladice, rasvjetu te mjesto za dvije barske stolice. Cijena od 9.200 eura.

Kada bih vam sada rekla da Boxetti izvrsno funkcionira u malim stanovima, rekla bih istinu, no visoka cijena će većinu ipak odbiti. Mali stan (vjerojatno) i posjedujemo jer nemamo dovoljno novaca za veći, a ukupna cijena svih “kutija” iznosi oko 40.000 eura.

Ipak, domišljato i futuristički svakako jeste. Na visoku cijenu vjerojatno utječu i male serije te ručni rad. Možda iz ovoga dobijete neku vlastitu ideju za uštedu prostora u malom stanu.

Autor: Maja

Living in a box by Rolands Landsbergs

Kutak za čitatelje – adaptacija kupaonice

potražite nas od 1.12.2010.na adresi www.prozorudom.com

 

Jedan od većih zahvata u kući ili stanu je svakako adaptacija kupaonice. I u opsegu radova i u novčanom pogledu. S problemom adaptacije male kupaonice javila nam se Kalina iz Dubrovnika. Uskoro ona i njen suprug namjeravaju kompletno promijeniti kupaonicu u stanu od instalacija do pločica i sanitarija. Kako su svjesni da je to opsežan posao javili su nam se s problemom novog rasporeda kupaonskih elemenata. Tihana donosi neka moguća rješenja uz dodatna pojašnjenja.

Urednica

U adaptacija se moraju idealno poklopiti estetski i funkcionalni zahtjevi korisnika prostora, a kako bi se to zadovoljilo moraju se preskočiti tehničke prepreke koje mogu bitno promijeniti vaše želje. Obzirom da je kupaonica prostor stana gdje najmanje boravimo, štednja u kvadratima stana ovdje najviše dolazi do izražaja. Osobito je to problem sa kupaonica u starijim zgradama jer su one prilagođene opremi i načinu života vremena u kojem su građene.

Kupaonica koju ovdje predstavljamo nalazi se u stanu višestambene zgrade na drugom katu. Dimenzija je 2.60×1.60m sa prirodnom ventilacijom preko prozora na vanjskom pročelju zgrade. Iako vrlo male kvadrature postojeća kupaonica je vrlo racionalno iskorištena.

Prema podacima korisnika u prostoru kupaonice je smješten i električni bojler za zagrijavanje tople vode koji se koristi i za kuhinju.

Visina parapetnog zida od gotovog poda do donjeg ruba prozora je 131 cm. Obzirom da se radi o prozoru na pročelju, njegove dimenzije i oblik se ne smiju mijenjati, a mora zadržati i svoju osnovnu fukciju prozračivanja prostora.Glavna kanalizacijska vertikala za zgradu je uz WC školjku i ona se ne može pomicati. Osnovni zahtjev korisnika u adaptaciji kupaonice je klasičnu kadu zamijeniti tuš kadom, a kao tiha želja je ubacivanje bidea.

Postavljeni zadatak je bio dosta zahtjevan i uz mnogo kombiniranja nastale su tri najoptimalnije varijante, kojima su zajedničke slijedeće tehničke prepreke:

Tuš kadu nije moguće postaviti u niti u jedan ugao kupanice: zid na pročelju do prozora je dužine  42cm, te bi tuš kabina (koja je visine cca200cm) onemogućila otvaranje prozora. Isto tako nije ju moguće postaviti na zid do ulaznih vrata jer je isti dužine 88cm, a tuš kabina je dimenzija 90x90cm.

Položaj WC školjke se može minimalno pomaknuti obzirom da je ona direktno vezana za glavnu kanalizacijsku vertikalu. WC školjka nikako ne može biti na suprotnom zidu ili zidu pročelja jer nema dovoljno slojeva poda da bi kanalizacijska cijev ø110mm, imala dovoljan pad (potrebno je cca 15cm+glazura i pločice). Obzirom da se radi o kupaonici čija je kota poda usklađena sa podom stana ovakva intervencija nije moguća.

Perilica i električni grijač vode moraju ostati u prostoru kupaonice.

Varijanta 1

Sva postojeća sanitarna oprema, pločice te slojevi poda do nosive ploče se uklanjau u potpunosti.Vodovodni i kanalizacijski razvod se demontira do spoja na glavne vertikale. Na stropnu ploču obavezno je postaviti hidroizolaciju za mokre prostore (kao Mapeielastic) te na to postavljati razvod cijevi bez oštećenja iste. Ovo su grubi radovi koji se moraju izvesti u svim varijantama ove adaptacije. Isto tako bilo bi dobro da se umjesto postojećih zaokretnih vrata u kupaonicu izvedu klizna vrata sa vanjske strane zida kako bi se zadržale i tako male dimenzije kupaonice. Ovo nije neka skupa investicija ( cca 1500kn), a jako mnogo se dobije na prostoru.

Sad ćemo malo o našem finkcionalnom i estetskom rješenju kupaonice. Osnovna je koncepcija da se nova tuš kada mora postaviti na sredinu zida. Maksimalna dimenzija tuš kade može biti 90x90cm i  to polukružna kako ne bi “pojela” cijelu kupaonicu i kako bi se omogućila komunikacija. Može se postaviti klasična tuš kada sa kabinom ili hidromasažna kada.  Tuš kada mora se izabrati tako da je omogućena montaža na zid, a ne u ugao. Armatura za tuš se postavlja na zid i to vrlo elegantna i jednostavna, a može se postaviti i masažni stup.

Friges Italija - Swim dolomiti 80x90
Gorenje - polukružna tuš kada Prizma

 

Moja preporuka je da se odlučite za hidromasažnu tuš kadu, ali naravno to ovisi o vašim željama ali i kućnom proračunu. Pri odabiru hidromasažne kade potebno je voditi računa da se ona montira na zid, a ne u ugao. Isto tako važno ju je odabrati u startu, jer će vam električar morati dovesti i kabl za napajanje strujom. Ovdje vam dajem nekoliko primjera koje odgovaraju po dimenzijama i kvaliteti.
IdealStandard - model Idea C90
Aquaestil - model Solo 900x900

 

WC školjka je malo pomaknuta u lijevo od glavne vertikale cca 40cm što nije veliki problem jer se odvod može voditi i uz zid do vertikale(ako nije moguće u zidu), te se obzidati pa se dobije mala klupčica za odlaganje toalet papira ili sl. WC školjku izvesti kao “viseću” u zidu

U suprotni ugao (iza tuš kade da bude što manje uočljiva) je smještena perlica rublja i iznad nje električni grijač vode. Ovi neophodni aparati baš nisu uvijek ukras kupaonice, ali ih je isto tako moguće “sakriti”. Razmislite malo o mogućnosti ugradnje perilice i električnog bojlera u kupaonski element isto kao i slične aparate u kuhinji.

Umivaonik je jedini smješten na suprotni zid, i to na najpogodnije mjesto, kako bi bilo dovoljno prostora za “okrenuti” se u kupaonici. Umivaonik bi trebao biti dimenzija cca 51x37cm, nikako ne veći, može biti i na kupaonskom elementu (što je sad trend) i u tom slučaju element ne smije biti širi od 40cm.

Varijanta 2

Ovo rješenje je u svemu isto kao i prvo osim u izboru oblika tuš kade koja i ovdje mora zadržati svoje maksimalne dimenzije 90x90cm. Isto tako tuš kada mora biti za montažu na zid, a ne ugao. Za ovu varijantu bi preporučila odabir klasične tuš kade sa staklenom kabinom, a ako baš želite uživati i u masaži možete na zid ugraditi masažni stup. Hidromasažna kabina ovakvog oblika ima potpuno zatvorene dvije okomite stranice, te biste time zatvorili prostor prema prozoru i smanjili dnevnu svjetlost. Jedina prednost je što biste sakrili perilicu rublja i električni bojler. Ukuliko se odlučite za hidromasažnu kadu pri kupovini vodite računa o načinu ugradnje (na jedan zid).

Kolpa San - kabina TKP90E

Umivaonik u ovom rješenju mora biti pomaknut prema sredini zida kako bi bilo dovoljno mjesta za opsluživanje perilice rublja.

Varijanta 3

Ovo rješenje zahtjeva najmanje intervencija u odnosu na postojeće stanje. Postojeća ulazna vrata u kupaonicu, te prostorni raspored perilice za rublje i WC školjke se u potpunosti zadržavaju.  Ovakav postojeći raspored određuje  čudan, ali jedini mogući položaj tuš kade. Za tuš kadu vrijedi sve već navedeno u varijanti 2, jedino je ona zrcalno okrenuta jer se u protivnom ne bi mogao otvoriti prozor. Umivaonik u ovom slučaju mora biti zaista malih dimenzija kako bi do tuša mogla doći i malo krupnija osoba.

Ovo rješenje je najmanje “sretno” rješenje od ovdje predloženih. Ako bi se odlučili na zadržavanje postojećeg prostornog rasporeda perilice i WC školjke, tada ne bi trebali forsirati zamjenu klasične kade tuš kadom. Na mjesto postojeće kade možete odabrati “jacuzzi” kadu na koju djelomično možete postaviti staklenu kabinu, a na zid ugraditi tuš armaturu. Naravno da će te i u ovom slučaju sve instalacije, sanitarije i armaturu zamjeniti novim. Jedino možete zadržati perilicu rublja, ako vam se uklapa u novi dizajn (vjerovatno će se morati uklopiti).

Cijena renoviranja ovakve kupaonice je vrlo relativna i najviše ovisi o nivou opreme, ali za srednji standard iznosi cca 20000 kn. Obzirom na mali prostor nema potrebe za jako skupim dizajnerskim komadima sanitarija ili pločica jer neće doći do izražaja. Opremu svakako treba kupiti od provjerenih proizvođača (IdealStandard, Kolpa san, Grohe…) jer je najbolji omjer cijene i kvalitete, i to u specijaliziranim trgovinama, a ne u velikim trgovačkim centrima. Prije konačnog odabira sanitarija i armature obavezno se savjetujte sa vašim vodoinstalaterom. Sanitarije i pločice moraju biti u svjetlim bojama, a pločice ne smiju biti izrazito velikog formata.

autor: Tihana M.

Kutak za čitatelje – adaptacija kupaonice

Kako se živjelo nekada – etno stil

Baranja zimi

Inspiraciju za razne stilove najčešće nalazimo u prošlosti ili drugim kulturama. U fazi ubrzane industrijalizacije i otkrivanja novih (umjetnih) materijala tijekom prošlog stoljeća sve što ima porijeklo u prirodi i donedavnom jednostavnijem načinu života, dobilo je etiketu zastarjelog, lošeg, “seljačkog” i sl. U zadnjih 100-njak godina čovjek je drastičnije promijenio svoj stil života, nego u zadnjih tisuću godina. Kako si iz desetljeća u desetljeće poboljšavamo standard života i opskrbljujemo se raznim tehnološkim čudima, koja postaju sasvim normalna, tako ubrzavamo i tempo života i povećavamo svakodnevni stres. Većina od nas izgubila je skoro svaki kontakt s prirodom, a djeca sve manje i manje imaju priliku vidjeti u živo čak i običnu domaću životinju. Mnogima ostaje spas posjećivanje rodbine na selu gdje se još uvijek može osjetiti život u skladu s prirodom.

Neki od nas već su odavno shvatili da tehnologizacija u sebi nosi zamke odvajanja čovjeka od prirode, te se polako uvode trendovi vraćanja čovjeka životu u skladu s prirodom. Danas nam je gotovo nezamisliva gradnja bez upotrebe betona, čelika ili modernih izolacijskih materijala kao što su stiropor ili staklena vuna. Problem s modernim materijalima je da iz dana u dan nailazimo na rezultate istraživanja o njihovoj štetnosti. A za gradnju udobnog doma bilo je potrebno tako malo.

Prilikom nedavne posjete Šokačkoj kući u selu Topolju ostali smo zadivljeni kako je jednostavan i skladan život donedavno bio. Za gradnju kuće bili su vam dovoljne sirovine koje nalazite oko sebe: zemlja (glina), drvo i slama.

Selo Topolje smjestilo se na sjeveru Baranje uz samu mađarsku granicu. Smješteno na maloj uzvisini u prošlosti je uspješno odolijevalo brojnim poplavama koje su prijetile iz obližnjeg Dunava dok se samo korito nije ukrotilo nasipima. Danas se u blizini Topolja nalazi topoljački Dunavac, slijepo crijevo Dunava, koje je nekad bilo dio toka Dunava. Svi ribiči i izletnici nadaleko prepoznaju Dunavac po nazivu Puškaš.

Puškaš - ribički i izletnički raj na sjeveru Baranje

Topolje je po tradiciji šokačko selo i u prošlosti uglavnom je živjelo od uzgoja žitarica, lana, konoplja i povrća. U stočarstvu najizdašnija grana bila je ovčarstvo, pa je tako i same vune bilo u izobilju. Sama Baranja je prirodno prebogat kraj, pa je u šumama bio divljači, a u ritovima i močvarama obilje riba. Ostati gladan u tako bogom-danom području je zbilja teško.

Zahvaljujući naporima i entuzijazmu članova udruge Društvo prijatelja baranjskih starina “Ižip” Topolje, 2007. godine pokrenuta je inicijativa za obnovu stare staje s kolnicom pokrivene trskom, koja je još 1984. g. evidentirana kao nepokretni etnološki spomenik kulture, a u međuvremenu se pretvorila u ruševinu. Sav proces rekonstrukcije nadgledao je Konzervatorski odjel iz Osijeka.

Nekada staja s krovom od trske, danas muzej

Etno stil gradnje danas podrazumijeva upotrebu prirodnih materijala, često rukom obrađenih kako bi zadržali izgled hand-made proizvoda. Koriste se materijali koje možemo naći u tradicijskim kućama kraja, a to su drvo, slama, opeka i glineni crijep. U priobalju sve se više koristi (kao nekada) kamen, a tehnika gradnje suhozida (gradnja kamenom bez upotrebe vezivog materijala) pokušava se spasiti od zaborava. Beton, plastika i slični moderni materijali nisu poželjni, a ako ih koristite onda ih je potrebno i sakriti (obložiti) nekim drugim materijalom kako biste dobiti autentičan etno izgled.

Dvorište Šokačke kuće

Potpuno autentičnu kuću danas bi bilo jako teško izgraditi jer je nažalost, većina starih zanata izumrla, pa će vam veliki problem predstavljati i nalaženje majstora koji će pokriti krov trskom. A ako im kažete da želite graditi kuću bez upotrebe betona, blokova i cigle, nego koristiti samo zemlju svi bi vas u čudu gledali i proglasili neuračunljivim, no još ne tako davno kuće su se tako gradile.

Kola i saonice

Šokačka kuća u Topolju je dobar primjer tipične obiteljske kuće s pripadajućim zgradama s početka prošlog stoljeća.

Zgrada je dovršena 1918.god.

Izgrađena je od građevinskog materijala koji je bio dostupan svuda u okolini u prirodnom obliku – nabijena zemlja, i to svi elementi kuće – zidovi, strop.

Zidovi su rađeni od zemljanog naboja i krečili su se iznutra i izvana svake godine poslije zime. Tehnika gradnje naboja sastoji se u postavljanju oplate od dvije daske i nabijanja zemlje u visini 10-20cm između njih. Zidovi su debljine 40-50cm što je dosta dobra toplinska izolacija (pogotovo za ono vrijeme), a ljeti je to idealna izolacija od pregrijavanja unutarnjeg prostora.

Strop je izveden od drvenih greda na razmaku, a između se popunjavalo zemljanim plahtama sa trskom i onda se podgled stropa premazao krečom.

Krov je drveni od hrastove građe, a pokrov je neka vrsta šindre ili trska.

Podna obloga - podmazana soba

U svim prostorijama, osim kujne, nalazi se zemljani pod. Pod bi se zimi uništio, napravile bi se neravnine, ali bi se preko ljeta prekopao, te premazao smjesom kreča i žute zemlje. Pod bi dobio relativno glatku površinu koja se lagano održavala, a to je ujedno bila i dezinfekcija. Prostorija se po tome nazivala podmazana soba.

Kuća za stanovanje sastoji se od otvorenog ulaznog prostora – ganka i pet prostorija: soba, kujna (kuhinja), dva kijera i gator-špajc (podrum-ostava).

Karakterističan raspored prostorija šokačke kuće

Život u kući je bio organiziran u zadrugu, živjelo je više obitelji odnosno više generacija jedne obitelji. Ova kuća bila je zadruga obitelji Andrić.

Ganak

Ganak je otvoreni ulazni prostor, potpuno natkriven i sa par stepenica uzdignut iznad dvorišta. To je komunikacijski prostor između dvorišta i prostora za stanovanje.

Na ganak se pristupa iz dvorišta i ima stupove koji nose krov (sve zemljani naboj) na razmaku cca 2m. Glavni ulaz je posebno oblikovan u svod.

Prostorija do ulice koja gleda na put zove se soba i to je jedina prostorija u kući koja ima taj naziv. Soba je imala funkciju dnevnog boravka i spavaće sobe. Soba ima dva prozora na ulicu i u nju se ulazi iz kujne.

Središnje i svakako najznačajnije mjesto u sobi zauzimala je peć od zemlje. Radila se kao pleter od pruća sa zemljom, to se nabijalo i sušilo. Održavala je temperaturu 24sata. Oko peći se izvela klupčica za sjedenje od nabijene gline koja je bila izdignuta iznad zemlje, a iza peći do zida bio je obično veći prostor-zapeć- i tu su sjedila i igrala se djeca.

Domaćin pokazuje zemljanu peć oko koje se lovilo mjesto u zimskim mjesecima. Na vrhu je najčešće bila mačka.

U sobi se nalaze tri kreveta, jedan za gazdu i gazdaricu, jedan za gazdine roditelje (nasuprot njega) i ta dva kreveta su smještena uz prozor. Jedan krevet nalazi se uz ulazna vrata i zove se komarnik jer je iznad sebe imao tkaninu koje je štitila od kukaca ali i nepoželjnih pogleda kada je na njemu spavao bolesnik ili rodilja dok se oporavljala nakon poroda.

Bračni krevet za gazde je tako mali da se čini da je dječji
Komarnik ispod kojeg su skrivani bolesnici jer je to bilo sramota

U sobi se još nalazi stol za jelo (između dva kreveta uz prozor). Drveni stol, stolice i kreveti obojani su u plavu boju sa sitnim cvjetnim uzorkom – plava boja im daje baranjski štih.

Za stol ste mogli sjesti tek kad se udate ili postanete momak
Platno se nije kupovalo,tkale su ga žene u slobodno vrijeme

Prekrivači za krevet, stolice , jastuci izrađivali su se u više boja-što je bilo više boja to je kuća bogatija. Izrađeni su od vune koja se naravno ručno bojala, a najskuplja za napraviti bila je ružičasta boja – zvali su je modra. Naš simpatičan domaćin iz društa Ižip nam je ispričao kako su se babe u selu donedavno jako čudile kada biste im rekli da je nebo modre (roza) boje, što je često izazivalo smiješne situacije.

U kujnu se ulazi sa ganka. Središnje mjesto u kujni zauzima peć za loženje.

Mm probati pizzu iz ovoga!

Osim što služi za loženje, u peći se i priprema hrana u zimskom periodu. Peć ima otvoreno ognjište i izvrsno riješenu ventilaciju tako da dim uopće ne ulazi u prostoriju. Uz peć se nalazi pribor za njeno opsluživanje, lopata za peć… Od 50-tih g. hrana se pripremala na zidanom šporetu. Naš domaćin nas uvjerava da je pizza pečena u ovoj peći izvrsna!

Ljeti se kuhanje selilo u posebnu zgradu u dvorištu koja se zvala “garava kuća”  koja je osim za kuhanje na otvorenom ognjištu odmah služila i kao pušnica za dimljenje mesa. Unutar nje je bila i ljetna kujna gdje se jelo u toplim mjesecima. Garavom (crnom) su je zvali jer joj je strop bio potpuno crn od dima.

Garava kuća
Garava kuća
Ognjište

U kujni se nalazi polica na kojoj je smješteno posude za kuhanje i jelo. Posuđe je zemljano.

Čanak – “zajednički” tanjur za jelo u koji se stavljalo gotovo jelo, kružio je pa su svi uzimali hranu iz njega. Danas bi to bila zdjela za posluživanje iz koje svako uzima jelo na svoj tanjur.

Ćupice – posude za kiseljenje mlijeka.

Kršov – posuda za vodu.

Polica sa suđem
Čanak i kršov

U kujni se nalazi još stol za jelo, klupice i krevet za slugu, a pored ulaznih vrata vješalica za odjeću – raf.

Kijer – prostorija do kuhinje, ulaz sa ganka. Prostorija nema prozora već samo vrata i iznad njih mali nadprozornik koji služi za ventilaciju. Vrata mogu biti i bez nadprozornika, a tada se, u svrhu ventilacije, ostavi mali otvor visoko u zidu koji se povremeno otvori za ulaz svježeg zraka.

U jednoj kući može biti više takvih prostorija, svaka sa posebnim ulazom, ovisno koliko gazda ima sinova – svakom sinu jedan kijer.

Kijer je potpuno prazan do ženidbe sina. Tada namještaj za kijer donosi mlada kao miraz – ormare, sanduke, krevet i svu opremu. U ormarima i sanducima nalazi se uglavnom ženina oprava.

Ormar - ponjavke
Ženska oprava
Sanduci

Gator-špajc – prostorija se nalazi na kraju kuće prema dvorištu i u nju se ulazi s ganka. U prizemnom dijelu smještena je špajc-ostava (korito za vodu, hrana, mast…), a s ulaza odmah vode stepenice na tavan i gator-podrum. Gator je samo ispod dijela kuće zidovi su mu od opeke, a strop je također zidani svođeni. Sve je zidano od nepečene opeke bez vezivnog materijala. Zidovi i strop su premazani krečom kao dezinfekcija. Pod je zemljani.

Špajc
Gator

Ovom pričom nastojali smo vam prikazati jedan drugačiji pristup oblikovanju prostora u kojem živimo,  koji je bio lišen modernih tehnologija, a kojem se i mi sve više vraćamo. Evo još malo detalja koje vrijeme nije pregazilo, a moglo bi vam se idealno uklopiti u uređenje vašeg doma. Razmislite…. a možete pregledati i bakin tavan.

Svjetiljka - nekada petrolejska
Zidni sat

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sanduk sa baranjskim motivom

U zadnje vrijeme se sve više vraćamo prirodi,  pa tako i materijali u građevinarstvu moraju biti ekološki prihvatljivi. Građenje nabijenom zemljom ponovno ulazi u graditeljstvo i sve je više prihvaćeno od arhitekata i graditelja u svijetu. Zidovi od zemlje imaju izuzetno dobar toplinski kapacitet i mogućnost akumulacije topline, velika površinska masa zidova daje izuzetnu zvučnu izolaciju, a o protupožarnim karakteristikama da i ne govorimo. Sve ćemo vam to opširnije predstaviti na našim stranicama … i zato dobro razmislite prije nego srušite staru bakinu kuću.

Izložba Od sjemena do ruha
Izložba Hrvatska Baranja

Ako vas put navede do Baranje obavezno posjetite Šokačku kuću u Topolju.  Osim što možete vidjeti kako se živjelo na selu prije 100-tinjak godina, u prizemlju nekadašnje staje nalazi se izložba Od sjemena do ruha koja prikazuje proces pretvaranja kudjelje i lana u kućni tekstil i narodne nošnje. Na tavanu, nekadašnjem sjeniku, pogledajte izložbu fotografija Maria Romulića Hrvatska Baranja.

Možda se i vi zaljubite u Baranju kao mi!

kontakt Društva Ižip:  bobanduric@gmail.com

Zanimljivi linkovi:

www.tzbaranje.hr

www.romulic.com

Photo©Maja, Tihana M.

Autori: Maja & Tihana M.

Kako se živjelo nekada – etno stil