Parfemi – Shalimar by Guerlain, 1925.

Plakat iz 2008. fotograf Paolo Roversi, model Natalia Vodianova

Zašto Shalimar?

Nije jednostavno reći nešto novo o kultnom Shalimaru. Nije li već i previše rečeno i napisano? Nisam ni prva ni zadnja koja voli Shalimar. Lako je izgubiti se pred ovim mitskim mirisom, onako kako smo često izgubljeni kad prvi put stanemo pred neku velebnu građevinu ili spomenik o kojima smo do tada samo slušali priče i viđali slike. Tako ću se vjerojatno (i, nadam se) jednog dana osjećati pred Taj Mahalom….

Jacques Guerlain se u zadnjem trenutku predomislio i svom najnovijem uratku prije izlaska pred nestrpljivu javnost promijenio ime iz prvobitno zamišljenog „Taj Mahal“ u „Shalimar“. Mudro je učinio, jer dok je Taj Mahal uistinu bajkovit i čaroban, a istovremeno i tužan spomenik umrloj ljubavi, Shalimar su mirisni, bujni, suncem obasjani vrtovi puni života u kojima su šah Jahan i njegova supruga Mumtaz Mahal provodili svoje najsretnije dane, a čije bi se ime moglo prevesti kao „Hram ljubavi“. Savršeno ime za parfem, ne samo zbog značenja, nego i zbog zvučnosti – Sha-li-maaar…

The Taj Mahal © UNESCO/Philippe Leclaire

Ova se simbolika zrcali i u kompoziciji parfema – ovo nije hladan, dostojanstven, dalek i izgubljen miris koji izaziva nostalgiju za prošlim vremenima, asocijacije koje bi ime prekrasnog mauzoleja nedvojbeno izazvalo. Shalimar je topao i jednostavan miris, vrlo nosiv i s rijetkom, danas gotovo izgubljenom kvalitetom stapanja s mirisom kože osobe koja ga nosi. Dugo godina sam ga izbjegavala, jer je svugdje spominjana vanilija kao jedan od najvažnijih sastojaka – imala sam (ne)sreću odrastati u razdoblju prevlasti vanilije u parfemima prije 20-tak i više godina, pa je vanilija dospjela na samo dno popisa sastojaka koje volim u parfemima. Ali, Shalimar nije presladak, već vrlo uravnotežen miris u kojem prevladava gorkasta a ne slatka vanilija, popraćena vedrim limunom i mračnim pačulijem, te tajanstvenim spletom orijentalnih začina, smola i drveća. Iako ga se često naziva prvim orijentalnim parfemom, on je daleko mekši od onih koji su u kasnijim desetljećima nastali u njegovoj tradiciji.

Plakat iz 1998. fotograf Patrick Demarcheiler, model Shalom Harlow

Ova „živuća legenda“ djeluje vrlo moderno za svoje 85 godine i lako se može uklopiti u moderan način života. Neće nametljivo i bučno odavati svoj kultni status i nikada neće „nadglasati“ ženu koja ga nosi, već će je meko zaogrnuti blagim mirisnim oblakom. Nema mjesta strahopoštovanju, već samo divljenju, a svatko tko voli parfeme, neka ga svakako pokuša nositi barem jednom u životu… Možda će pokoja predrasuda pasti u vodu…

Da se kratko i osvrnem da problem izmjena u sastavu parfema, o kojem se zadnjih godina često govori. Imala sam „sreću“ prvo upoznati i zaljubiti se u najnoviju verziju Shalimara – i ova je verzija daleko ispred većine ostalih parfema koji su danas u ponudi. U narednom vremenu sam skupila skoro sve postojeće koncentracije i verzije i mogu reći jedno – ne postoje dvije bočice u kojima je potpuno isti parfem!

Svaki je lijep na svoj način, kod svakoga je blagi naglasak na nekom drugom sastojku ili karakteru pojedinog sastojka, što je vjerojatno posljedica i činjenice da se prirodni sastojci u parfemima mijenjaju ovisno o berbi (ono što vrijedi za vina, vrijedi i za parfeme), a mislim i da kuća Guerlain nije u ovo naše vrijeme prvi put promijenila kompoziciju. Nema smisla biti čistunac i tražiti onu „jednu jedinu pravu verziju“, nego treba uživati u svakoj koja nam padne u ruke… (I za kraj, mala tajna – iako ih sve volim, moji su favorit čisti parfem i Parfum de Toilette iz 80-tih godina…)

Plakat iz 2001. fotograf Annie Leibovitz, model Fernanda Tavares

Autor: Suzana Požega via

Parfemi – Shalimar by Guerlain, 1925.

Kućica iz snova – Afrika

Južnoafrička Republika je ove godine popularna u cijelom svijetu, stoga vam donosimo jedan bajkoviti interijer iz te zemlje. Kako su muške oči uperene uglavnom u televizore, za žene donosimo nešto da isto malo uživaju: interijer iz snova!



Nažalost više detalja i prikaza ekterijera ove nestvarno lijepe kuće nemamo, niti znamo tko je autor fotografija. Poznato je jedino da se kuća nalazi u blizini Cape Towna.

Dalo bi se naslutiti da je lijepa dama na slici vlasnica i možda umjetnica?

Kućica iz snova – Afrika

Budoar – carstvo ženskih tajni


U vrijeme kada su se nosile krinoline dame iz visokog društva imale su svoju intimnu sobu koja im je služila za uljepšavanje, kupanje i kao garderoba a nalazila se tik uz spavaću sobu.

Zvala se budoar (od franc. riječi bouder -napućiti usne), a u kasnijem razdoblju služila je i kao soba za slikanje ili vezenje, točnije kao ženski salon.

Budoar Marie Antoinette

To je bio ženski kutak u kojem se čuvalo na desetke tajnovitih stvari poput korzeta, čarapa, raskošnih krinolina, perika, nakita i raznih pomadica. Tu su se žene uljepšavale i održavale higijenu.

Ta soba bila je ženski ekvivalent muškoj sobi – kabinetu. Za razliku od ozbiljnog kabineta koji je služio mudrim muškim glavama za donošenje raznih važnih odluka i obavljanje životno bitnih poslova, budoar je bio malo mirisno carstvo raskoši i čipke.

No tada nije ni bilo primjereno da žene – misle, nego samo da izgledaju dobro!

Žene su u njemu provodile sate jer odjenuti haljinu nije bilo tako jednostavno, ispod haljine  skrivala se cijela kolekcija od steznjaka i podsuknji za čije oblačenje je bila potrebna grupa dobro obučenih sobarica. Zatim se pravila komplicirana frizura, nanosila šminka i skupocjeni mirisi.

Dama se ovdje mogla skrivena od pogleda muškaraca bez šminke i frizure i opustiti i odmoriti.

Žene odavno nemaju budoare, no želja za uljepšavanjem duboko je ukorijenjena u ženskoj podsvijesti i potreba za samo “ženskim kutkom” u kući će uvijek postojati. Danas je to najčešće tek toaletni stolić u spavaćoj sobi gdje žene i danas skrivaju male tajne svoje ljepote.

Šminke za svaku prigodu, kremice, parfeme i čipkasto rublje posjeduje svaka žena i predstavljaju obavezni dio garderobe bez koje se ne izlazi van. Kutijice za nakit i torbice kriju puno neispričanih priča…

Uredite samo svoj kutak u stilu nekog prošlog i glamuroznog vremena.

Posljednjih godina u modi je “budoarski šik” stil uređenja koji na moderan način intepretira starinske budoare. Čipka, svileni jastuci, puno zlata, tapete , ogledala, perje na lampama, šljokice, romantične vješalice – sve su to značajke ovog izrazito ženstvenog stila.

Mnogi detalji su svjetlucavi i lepršavi,  muškoj strogoći i urednosti ovdje nije mjesto. Neobavezno prebačena svilena marama, razbacan nakit na stoliću, haljine izvan ormara jer se ne možete odlučiti koja je “prava” baš za ovu prigodu … nitko vam neće zamjeriti ovu malu neurednost jer sve je to neizostavni dio ovog opuštenog stila.

Nježna roza i bijela ili jaka ljubičasta i crvena s puno zlata ili srebra, cvjetni ili barokni motivi – sve su to varijante ženske duše.

Muškarcima je ovo prilika da zavire u nju – ali oprez – tko zna što se u njoj krije?

Photo by Daniel Farmer
Photo by Daniel Farmer

Ostale priče iz budoara fenomenalnog fotografa Daniela Farmera pogledajte ovdje

Autor: Maja

Budoar – carstvo ženskih tajni

Vrt – Krivudave staze

U svakom vrtu stazice naravno nisu neophodne, ali ako ne želimo imati u kišnom periodu problema potrebno ih je planirati. Razmišljajte da mogu imati i ukrasnu funkciju, pa čak mogu postati i najljepši dio vrta ako se malo poigrate s materijalima. Ne volim obične betonske  staze, pogotovo u lijepo uređem vrtu. Ako baš beton i mora onda isključivo u obliku betonskih ploča ili popločnjaka.

Da se vrtne staze uz malo mašte mogu urediti i na malo drugačiji, neobavezniji način svjedoče i slike koje slijede, a donosim jednu i iz mojeg vrta.

Kamen mi je najljepši pogotovo kada ga se koristi u što prirodnijem obliku a tu su i cigla, keramika, željezo i drvo – to su samo neki prijedlozi a granica je vaša mašta. Ako je stazica malo i “grbava” neka, to joj daje poseban šarm, bitno je da nema blata. Staza neka ne bude ravna, smije malo i krivudati. Možete kombinirati i više materijala s time će samo biti ljepša.

Ukoliko koristite kamen utisnite ga u travnjak i pustite da trava slobodno raste između ili stavite lijepe bijele kamenčiće.

Ukoliko niste pobornik improvizacije i volite čvrste strukture tada obavezno pripremite podlogu prije postavljanja popločnjaka ili kamena. To zahtijeva malo više posla i novaca, najbolje se posavjetujte sa stručnjacima o postupku ili angažirajte firmu koja se time i inače bavi. Ja sam u svome vrtu samo stavila lomljeni kamen u visini travnjaka bez ikakve pripreme ili korištenja veziva jer volim takav prirodan izgled.

Za drvene staze mogu se koristiti i željeznički pragovi (najbolji su polovni), presjeci drva ili malč (kora drveta). Kod drveta je problem da unatoč što ćete ga zaštiti specijalnim sredstvima s vremenom ipak propada pod utjecajem vode pa ćete se nakon nekog vremena ponovo morati pozabaviti stazom.

Tko se ne sjeća onih starinskih vrtova popločanih običnom ciglom? Sada mi djeluju tako romantično… Ukoliko želite opeku u vrtu koristite klinker opeku jer je otporna na smrzavanje i habanje.

Na slikama pogledajte koliko simpatičnih ideja ima – posebno onu gdje su iskorišteni stari listovi od kružne pile sa pilane!

via, via

Autor: Maja

Vrt – Krivudave staze

Uredimo dječju sobu sami!

KUTAK ZA ČITATELJE

Iz našeg divnog Dubrovnika javila nam se Kalina s zanimljivom pričom kako snalažljivo (i jeftino) uz malo muke i truda preurediti dječju sobu.

Pogledajmo!

Kako je nastao naš Disneyland?

Djeca su išla na ferije kod bake i djeda, a muž i ja ostali sami. Prvo smo se mislili odmarati, a onda odlučili obojati dječju sobu. Kako je sin bio oduševljen plavom sobom jedne moje prijateljice u Splitu, odlučili smo se za plavu boju zidova.

Kako smo odjednom imali puno slobodnog vremena, razgledali smo i kupovali plave detalje – noćne lampe, posteljinu. Ni na kraj pameti nam nije bilo pretvaranje starog u novo. Slučajno naletim na plavu samoljepljivu tapetu – sjajnu – iste boje kao zid i kupim je. Odlučim malo poraditi na starom ormaru kako bi soba izgledala veselije. Nije bilo lako rezati, jer je ormar po sebi imao ornamente. Pretvorila sam se u tehničkog crtača i pomalo mjerila i rezuckala tapetu. Kad sam postavila prvu stijenku, rezultat me oduševio. Proradila je kreativna crta. Zamislim kako bi bilo da kupim neku tapetu druge boje kako bi soba bila muško – ženska, jer su djeca suprotnog spola. Namučila sam se tražeći jednu lila nijansu. Čak mi se i prijateljica iz Splita dala u potragu za lila tapetom i čak smo osmislile brzi transport do Dubrovnika, ali u isto vrijeme sam je našla u Gradu i nastavila sam moj rad – ormar.

Ideje su se same nizale. Oblijepila sam i baby ormarić i krevet na kat i pisaći stol. Jedino pianino nisam dirala.

Muž je bojio zidove dok sam ja lijepila. Nedostajale su nam još dvije lila lampe i odgovarajući tapit. Nakon dugih pretraživanja po Internetu, te Splitu i Dubrovniku, konačno smo našli jednu lampu koja je koliko toliko odgovarala zamišljenoj. Za tapit je trebalo više od pola godine. Pronašli smo tamno ljubičasti. Konačno je soba zaokružena.

Neopisiva je bila dječija radost kad su ugledali svoju novu – staru sobu. Uočili su kako su i puzzle – slike došle do izražaja, podloga ista kao zid (mi to nismo ni primijetili) Jedna prijateljica je sobu nazvala Disneyland zbog neobične kombinacije živih boja.

Naš „odmor“ je urodio plodom – djeca su bila tako zadovoljna da su pravili raspored kad će pozvati svoje prijatelje da se poigraju u novom ambijentu. Što je nama bilo najvažnije – takva soba se nigdje ne može kupiti – samo je mi imamo.

P.S. Djeca još imaju izlaz na lođu koja je prepuna igračaka, slikovnica, pribora za crtanje, bojanje…svašta – na njeno preuređenje nas nagovaraju odavno.

zemljopisni kutak
igracke za spavanje
reflektori
Maxi ceka gazdaricu na spavanje
radni kutak

glazbeni dio sobe
od baby ormara za presvlacenje - ormaric za skolske knjige
rezervni krevet za spavanje

Uredimo dječju sobu sami!