Drvo – vječna inspiracija

Drvo je za većinu od nas najdraži materijal koji volimo imati u domu. Što od njega rade inovativni dizajneri?

Pogledajmo neke  zaista neobične radove !

Pablo Reinoso – Spaghetti Bench

Argentinski dizajner koji trenutno boravi i radi u Parizu. Da su mu inspiracija bile špagete više je nego očigledno.

Robert Brou – Wave desk

Roethlisberger

Kanadski Brent Comber Studio okuplja oko sebe umjetnike i stolare , zaljubljenike u drvo i njegov prirodom stvoren oblik. Svaki komad je unikatan, ručno izrađen nakon konzultacija s klijentom i snimanja prostora u koji se treba uklopiti.

Drvo koriste na malo drugačiji, neviđen način, mogli bismo reći da namještaj kreiraju od cjepanica! U izradi najviše koriste cedar, krušku, javor i johu.

Namještaj je zaista inovativan i neobičan, ali lampe, ah lampe, su fenomenalne!


Drvo – vječna inspiracija

Niana oslikani namještaj

Nikolina Šimunović i Ana Barbić Katičić dvije su talentirane i simpatične umjetnice dueta NIANA koje su shvatile da slikarsko platno mogu zamijeniti i namještajem. Tako se nakon pojedinačnih eksperimentiranja prije tri godine rodila ideja o upuštanju u zajednički poslovni poduhvat oslikavanja i oživljavanja namještaja. Da, oživljavanja, jer najradije koriste stari i odbačeni koji restauriraju a zatim raznim tehnikama oslikavaju.

Ana i Nikolina u radu uglavnom koriste žive i vesele boje te mnoge tehnike i materijale: akrilne i uljane boje, šablone, čipku, sprejeve, decoupage, kožu, pozlatu… a samo je mašta granica.

Zakoračite zajedno sa mnom u njihov veseli svijet i otkrijte što sve skrivaju u svome ateljeu u Zagrebu.

Izložbeni salon Niana nalazi se u Vlaškoj ulici u Zagrebu i odmah nakon ulaska dočekalo me iznenađenje – sve što sam vidjela na slikama na internetu i što mi se svidjelo, uživo izgleda još ljepše. Nasuprot ulaza sa stropa visi raskošni veliki crveni luster od žice, perlica i organdija koji me već na prvi pogled potpuno osvaja.


Ana i Nikolina poznaju se sa studija slikarstva koji završavaju 2002. godine. Obje su članice Hrvatskog društva likovnih umjetnika i do sada su više puta uspješno izlagale na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Nikolina radi i kao nastavnica likovnog ogoja u osnovnoj školi, dok se Ana potpuno posvetila samo slikarstvu.


U okviru prodajnog prostora nalazi se i atelje u kojem nastaju slike koje i dalje stvaraju, a kako i same kažu, i pokoji manji komad namještaja, jer za veće im je potreban i veći prostor.

Pitam ih osjećaju li krizu i može li se od slikarstva živjeti. Uglas se smiju dok odgovaraju da im je ova godina bila odlična, valjda se nakon tri godine truda sve posložilo i otvaraju se novi poslovi jedan za drugim.

Osim samog namještaja likovno oblikuju i okvire za fotografije, zrcala, škrinje i lustere. Trenutno rade na uređenju interijera jednog kafića gdje oslikavaju pet metara dugački zid. Do sada su već odradile uređenje nekoliko kafića i restorana.

U izložbenom prostoru morate se osjećati veselo i opušteno jer sve vrvi od živih boja i šara koji izazivaju pozitivno ozračje. Nekoliko slika umjetnica nalazi se na zidovima, a sve je puno zanimljivih detalja koje na prvi pogled ne uočavate nego tek nakog pomnijeg promatranja. Osim starog namještaja do kojeg dolaze na razne načine, pa i na buvljaku, često oslikavaju i namještaj koji im ljudi sami donose, a ponekad i potpuno novom namještaju daruju novi izgled.




Nakon ugodnog jednosatnog čavrljanja uz kavicu napuštam ove dvije nasmijane dame pogledavajući još jednom na crveni luster-mamilicu koji bih tako rado imala.

Niana poklon

Umjetnička radionica Niana poklanja oslikani okvir za fotografije jednom čitatelju (slučajnim odabirom) koji ostavi komentar na članak.

nianapaintedfurniture

Autor: Maja

Niana oslikani namještaj

Svaštice s Ambiente 2010.

Specijalizirani sajmovi predstavljaju priliku da se na jednom mjestu, jednom godišnje, okupe predstavnici neke branše radi prezentiranja novih proizvoda, razmjene iskustava, “špijuniranja” konkurencije, te privlačenja novih kupaca. Proizvođači često tempiraju izlazak nove kolekcije ili modela baš za neki sajam jer je to stvar prestiža. Kako doći među najvažnije izlagače bez da pokažeš nešto novo? Očekuje se da ponuda domaćih proizvođača bude najzastupljenija i najbolje prezentirana, jer je to ipak njihov “kućni” sajam. Sajmovi na neki način odražavaju snagu industrije neke zemlje.

Tako je barem na vodećim sajmovima u svijetu. Iako se često sajmovi na zagrebačkom Velesajmu reklamiraju kao “najvažniji u ovom dijelu Europe” , zadnjih godina mi postaju sve manje atraktivni, a nije ni čudo s obzirom na stanje u zemlji. Sve manje popunjenih hala sa sve manje posjetitelja ponavljaju se godinama. Ne znam kakava je bila ovogodišnja posjeta, no činjenica da sam bez problema našla nekoliko slobodnih parking mjesta u neposrednoj blizini blagajne meni dovoljno govori.

Podijeljene plakete su po meni sasvim zaslužene iako, ruku na srce, konkurencija baš i nije bila prežestoka.

Najviše je bilo izlagača namještaja, a začuđujuće malo ostalih (rasvjeta, zavjese, podovi, tepisi i sl.) kojih se moglo na prste izbrojati.

Ugodno iznenađenje sajma je veliki broj malih domaćih proizvođača namještaja koji su, očigledno, izrasli iz stolarskih radionica. Koliko kod bili zanimljivi jer rade gotovo unikatne serije od kvalitetnih materijala (često i puno drvo), njihova proizvodnja je ipak zanemariva. Raduje me dosta dobra ponuda rustikalnog namještaja koji najviše volim, no on je ipak namijenjen za neke specijalne interijere, manje za one svakodnevne koje većina nas ima. Štandovi stranih proizvođača bili su najbolje uređeni i s najkvalitenijim programom.Iako će vam možda izgledati smiješno, od cjelokupne ponude najviše su mi se svidjele kuhinjske nape Faber.

Sve u svemu, lijepo je doći i vidjeti, iako nekog oduševljenja baš i nema. Donosim vam u slikama meni najzanimljivije ambijentalne “svaštice”.

Jedan od ljepše uređenih štandova - Bernarda iz Puščine koja je dobila Zlatnu plaketu za inovativni jastuk "Pospanko" (simpatičnog li imena!)
Robot koji sam čisti prašinu "Ja sam Roomba robot koji svakodnevno čisti umjesto vas" - iako se sumanuto kretao po štandu nije me baš uvjerio u efikasnost
Bilo je i nešto shabby chic namještaja
Kuhinjske nape Faber su pravi ukras svake kuhinje
Ova mi je najljepša...
Ugodno iznenađenje - tvornica rasvjete Dekor iz Zaboka
Ova pufasta lampa mi je brzo prirasla srcu
I ova... 🙂
Ah! Keramička rustikalna rasvjera Ferroluce
Rustikalni namještaj od ptičjeg javora
Hrastico iz Pitomače dobio je brončanu plaketu
U svijet dizajniranja upustio se i poznati Lupino ...
... doduše s meni teško razumljivim gotik stilom (obrati pažnju na buzdovan na stolici lijevo!)
Drvene daščice puzzle oblika (ovo sam i kupila)
Ova bijela kožna garnitura izmamila mi je uzdah
Najoriginalnija reklama na sajmu - mladi stolar nam je otkrio da mu je za izradu modela motora trebalo skoro godinu dana
SVEA iz Slovenije dobila je (zasluženo) Zlatnu plaketu za kuhinjski namještaj Stella autora Darka Šurine
Rustikalna kuhinja proizvođača Naprijed iz Sinja
Detalj kuhinje - fronte su grubo obrađene
Pernati jastuci by Meblo
Bijelo-ljubičasta garnitura by Margalić
Najveća gužva je bila na kiosku s kobasicama

Autor: Maja

 

Svaštice s Ambiente 2010.

Stilovi – industrijski chic

Charlie Chaplin u filmu Modern times

Jamačno još niste čuli za ovu vrstu “chica”?

Nije ni čudo, puno ljudi provodi barem 8 sati dnevno u njemu i smatra ga sasvim normalnim okolišem.

Industrijski chic oživljava nostalgični duh vremena industrijske revolucije  i tvorničkog dizajna prve polovine prošlog stoljeća: metalni namještaj ukrašen hrđom, betonski podovi, zidovi od grube cigle te funkcionalnost svih elemenata bez suvišnih ukrasa, odlike su ovog vintage stila koji se odlično uklapa u moderne trendove uređenja.

Nedavni posjet gradu Poznanu i trgovačkom centru “Old Brewery” potaknuo me da vam opišem ovaj stari neobični stil uređenja koji i danas postaje sve popularniji.

Poznan se smjestio na zapadu Poljske u ravnini s gradom Berlinom od kojega je udaljen je 200-njak kilometara. Na svakome je koraku očiti da grad dosta polaže na očuvanju arhitekture u kojoj su razvidni utjecaji njemačke kulture, što nije ni čudo kada se zna da je bio dio Njemačke do Drugog svjetskog rata. Povijesni identitet svakog grada čini zasigurno i tvornička arhitektura s kraja 19. i početka 20. stoljeća, pitanje je samo koliko je cijenimo i znamo li je pretvoriti u nešto moderno i funkcionalno. Poljaci svoju ostavštinu zasigurno znaju cijeniti.

Centar grada je prepun sređenih fasada i luksuzno uređenih kafića
Ove simpatične zgrade uglavnom nisu šire od 2-3 metra

Stara pivovara iz 1876. u centru grada donedavno je bila ruglo, a sada je  pretvorena u luksuzni trgovačko-kulturni centar. Prije nekoliko godina proglašena je najljepšim trgovačkim centrom u svijetu, a dobila je i neke arhitektonske nagrade. Da ove nagrade zaista nisu pretjerivanje, možete se, nažalost, najbolje uvjeriti samo osobnim posjetom.

Iako je restauracija i nadogradnja ovog prostora bila dosta skuplja nego gradnja potpuno novog centra na ledini, zanimljivo je kako su investitori i gradska uprava ipak odlučili sačuvati jednu interesantnu povijesnu građevinu od propasti i pri tome ipak izvući i materijalnu korist. Ovo zdanje, naime, dnevno posjeti oko 30.000 posjetitelja!

Nekada orunula stara pivovara pred rušenjem, danas najljepši trgovački centar
Elementi starih strojeva izgledaju poput skulptura
Ulaz u trgovački centar mogao bi biti i ulaz na stari kolodvor

Čak ako ništa i ne mislite kupovati, dovoljno je doći u razgledavanje ove impresivne građevine.  Spoj starih ciglenih zidova, željeznih mostića koji spajaju nekada odvojene zgrade i  dijelova starih strojeva s ultra luksuznim i blješteće uređenim trgovinama najpoznatijih svjetskih marki, pružaju nezaboravan vizualni doživljaj. Ovdje je kontrasni spoj starog/0r0nulog i novog/sjajnog doživio najbolje izdanje. Splet uličica i mostića na 5 etaža čini ovo zdanje malim labirintom posvećenim tvorničkoj arhitekturi.

Ovdje se zaista ima što vidjeti, jer se centar proteže na 130.000 m2 i predstavlja nezaobilaznu točku turističkoga obilaska.

Rado bih i kod nas vidjela ovako iskorišten napušteni prostor starih tvornica kojih ima gotovo svaki grad.

U centru Osijeka nalazi se napuštena i zaboravljena prekrasna zgrada iz 1856.g. nekadašnje tvornice žigica “Drava”. Ova tvornica osnovana je 23 godine nakon izuma prve žigice u svijetu, a izgrađena je od pune opeke. Ne kažem da bi mogla postati nova “Old Brewery”, ali zasigurno bi joj se mogla pronaći funkcionalna namjena kao uspomena na identitet industrijskog grada kakav je Osijek početkom 20. stoljeća i bio. No, kako to kod nas uglavnom ide nekako naopako, pročitajte ove zanimljive priča1 i priča2 o neizvjesnoj sudbini zgrade.

Pogled na "pivovaru" noću

Industrijski stil u domu, čini nam se, kao da oživljava djelić atmosefere (vizualno i mirisno) tvorničke radionice, radničke svlačionice, kantine ili ureda.   Metalni ormarići s puno ladica, svjetiljke gotovo ogoljene do suštine funkcionalnosti i dašak “luksuza” u vidu starog ventilatora ili sata najčešći su elementi ovog “chica”.

Ovaj prilično grubi i hladni stil, pretpostavljam, neće se dopasti baš svakome. Meni se posebno sviđaju lampe koje izgledaju kao da su izašle neki dan iz nekog razvikanog minimalističkog design-studija, a ne iz radionice nekog anonimnog tvorničkog kreativca.

Sigurna sam da bi se u našim starim i napuštenim tvorničkim halama kojih ima na pretek našlo podosta zanimljivih komada. Ljubitelji antikviteta što čekate – bidermajer i alt deutsh su out, industrija je in!

Oronuli metalni ladičari "na ključ" ne kriju svoju starost
Tri sestrice
Ovakvu bih rado uklopila u neki interijer
Rješenje za sve sitnice koje sada gubimo po velikim ladicama. Vidim ga s vintage natpisima: Klarine narukvice, obiteljske fotografije, neplaćeni računi, konci i dugmići, olovke i gumice... (nastavi niz)
No, dobro, malo liči na zatvorski chic, ali...
Ovdje mi je sve totalno cool
Ah, koja svjetlosna ljepotica
Uvjerljivo najsimpatičniji "luster"
Ovakva kolica bi poslužila i za prijevoz koječega po kući (ako volimo često razmještati), ne samo za ukras
Ovo je prava "stolna" lampa

Ako se odlučite za ovaj stil, naravno, nećete cijeli prostor urediti tako, iskoristite poneki element i uklopite ga u postojeći interijer; miksanje stilova je ne samo dozvoljeno, nego i poželjno!

Stara tvornička kolica pretvorena u stolić za kavu i metalni ukrasi na zidu elementi su industrijskog chica u ovom interijeru

Kada malo bolje razmislim, naši buvljaci su prepuni poluhrđavih detalja industrijskog stila. Zato prije nego što okrenete pogled s neuglednog kotača stare kosilice, metalne kante za otpatke ili zahrđalog alata, razmislite kako su oni u stvari “chic” i kako bi mogli izgledati u vašem domu na zidu.

Ponuda jednog štanda na buvljaku - industrijskog " šika" kol`ko hoćeš. Obratite pažnju na napis "Opasno po život" mislim da bi se odlično uklopio u jedan otkačeni interijer.

Ako vas je ovaj stil zaintrigirao, za ideje obavezno posjetite Factory20.

Autor: Maja

Stilovi – industrijski chic

Abonos – drvo koje piše povijest


“Nisam ja pronašao abonos, pronašao je on mene” – tako govori Hrvoje Benković, prirodoslovac, stolar, kipar, arheolog i umjetnik – amater. Teško mi je reći što je od toga svega zapravo Hrvoje, sve nabrojano ili pojednostavljeno – zaljubljenik u hrast i povijest Posavine. Kada sam kretala na dogovoreni sastanak prema gradiću Orašju, koje se smjestilo tik uz hrvatsku granicu u Bosni, mislila sam da idem saznati činjenice o abonosu. Vraćajući se prema kući, shvatila sam da sam dobila priču o neobičnom i iznimnom čovjeku!

Šume hrasta lužnjaka (Quercus robur) od pradavnih vremena rastu na močvarnom području rijeke Save, skrivajući u svojim godovima zapisanu povijest planete Zemlje. Kada je igrom slučaja jedno stablo prijevremeno završilo svoj život na dnu rijeke koja ga je godinama i stoljećima prekrivala slojevima šljunka i pijeska, ponijelo je u sebi priču o nekom davno izgubljenom vremenu. Stablo je čekalo 6000 godina da ga s dubine 9 metara iz starog korita rijeke Save na svjetlo dana otkrije zanesenjak koji o abonosu nije znao ništa. Znao je samo podsvijesno da se u tom stablu krije ono “nešto” – iznimno važno i zanimljivo.

To je bilo prije ravno deset godina. Od tada se Hrvojev život i život abonosa prepleću. Ostavio je svoj stari posao ugostitelja i krenuo nesigurnim životnim tokom vođen Abonosom.

Nalazište abonosa u suhom koritu rijeke

Abonos (crni hrast, crni dub) je drvo hrasta lužnjaka koje je nekoliko tisuća godina sazrijevalo u mulju rijeka bez prisustva zraka mijenjajući svoja svojstva. Promjene se dešavaju pod utjecajem minerala u vodi, čineći da drvo postupno mijenja svoju boju od svijetle do bakrenosmeđe i crne. Potpuno crno drvo je staro oko 7-8 tisuća godina. Osim same boje, drvo mijenja i svoju tvrdoću, tako da poprima do 40% veću tvrdoću nego što je imalo prije preobrazbe u abonos. Nakon vađenja iz svog tisućljetnog staništa s dna korita rijeke, uz pomoć specijalno obučenih ronilaca za rad u mutnim vodama, deblo abonosa potrebno je strpljivo i brižno sušiti jednu godinu, kako se naglom dehidracijom ne bi raspalo u prah.

Dogovor s roniocem koji vrh debla traži opipavanjem dna u potpunom mraku
Bez pomoći dizalice teško bi bilo izvući nekoliko tona teško deblo
Uspješno izvađeni "kapitalac"

Nalazišta abonosa su i u svijetu vrlo rijetka. U našim krajevima nalaze se u starim i sadašnjim koritima rijeka Save, Vrbasa, Bosne, Drine i Krapine. Drvo abonosa je iznimno važno i u proučavanju klimatske prošlosti Zemlje. Godovi hrasta u sebi skrivaju tajnu prošlosti koja bi mogla razotkriti i magličastu budućnost planete, a time i samu budućnost čovječanstva. Tako se barem nadaju znanstvenici i studenti američkog sveučilišta Cornell s kojima obitelj Benković ima sada već višegodišnju suradnju na projektu otkrivanja povijesti klimatskih promjena. Redovno im šalju uzorke iz kojih znanstvenici pokušavaju složiti komplicirani mozaik prapovijesti, a ovo ljeto je skupina znanstvenika opet boravila u Orašju oduševljena bogatim savskim nalazištima.

Hrvoje se nada da će se suradnja u budućnosti proširiti, jer je do sada izvučen tek djelić bogatstva abonosa, te da će Orašje postati svojevrsni svjetski dendrokronološki centar.

Fosne potpuno zrelog abonosa

Nakon godina lutanja i istraživanja rijetkih napisa o abonosu, Hrvoje je sam svojim pokušajima i pogreškama usavršio tehnike sušenja i obrade ovog iznimno tvrdog drveta. Shvatio je da će drvo ponovo oživjeti, samo ako ga obradi sa što manje izmjena zadržavajući mu što je moguće više izvorni, prirodom stvoreni oblik. Danas Hrvoje u svojoj radionici izrađuje parket, namještaj, lule i razne dekorativne predmete od punog ili furniranog drveta, igrajući se i kombinirajući sve nijanse i oblike abonosa. Za završnu obradu drveta koristi isključivo specijalna ulja, ne želeći narušiti prirodnost drveta umjetnim lakovima. Svaka neusklađenost u obliku i strukturi drveta se poštuje i naglašava kao ljepota nesavršenosti. Hrvoje i sam govori da mu ideja za izradu predmeta dolazi iz samog drveta nakon proučavanja njegovog oblika i boje.

Radionica

Većina uzoraka abonosa poslana je na analizu utvrđivanja starosti metodom izotopa ugljika C-14 u institut Ruđer Bošković ili diljem svijeta. Hrvoje nam ponosno pokazuje rezultate analize starosti prvog trupca (5890 godina) koji su mu konačno potvrdili da je pronašao nešto važno.

Stolica naglašava prirodan izgled drveta

 

Pažljivo se kombiniraju različite boje (starosti) abonosa. U ovom ogledalu sadržana je povijest duga 5000 godina
Ovakvi natpisi izazivaju strahopoštovanje da li uopće zakoračiti na parket
Svako komad drveta je poseban na svoj način, bilo bojom ili oblikom

Svaki komad namještaja je unikatan i jedinstven – stolice, kreveti, ogledala, škrinje i svijećnjaci. Sve se ručno obrađuje i stvara. Ne mogu napraviti dva identična komada – govori Hrvoje dok nam pokazuje namještaj na kojem trenutno radi – veliki ormar. Bitno mi je da je i funkcionalan, ne samo lijep – govori dok objašnjava najnoviju kreaciju. Sav namještaj sam dizajnira, a neki komadi izgledaju da dolaze iz neke strane, daleke i nepoznate kulture.

Ormar koji je još u izradi od abonosa različitih godišta
Krevet u rustikalnom stilu
Umjesto klasičnog kupaonskog namještaja
Hrvoje je posebno ponosan i na svoj izložbeni prostor – muzej u kojem je, osim namještaja, izložio i ostatke prapovijesnih životinja, koje je slučajno našao dok je vadio abonos. Kosti i zubi mamuta, nosoroga i bivola te primitivna oruđa iz bakrenog doba poslagani su uredno na police uz osnovna objašnjenja. Tko mu je pomogao oko prepoznavanja kostiju, pitam ga. Nitko – odgovara – sam, uz pomoć interneta i knjiga koje godinama proučavam.
Izložba posvećena abonosu i folkloru okolnih sela
Kosti mamuta, bivola i nosoroga s raznih lokaliteta u okolici
Pa ako ne vjerujete da je ovdje nekad živio evo vam njegov zub!
Dok priča o drvetu i kostima u očima mu otkrivam čudan sjaj zanesenjaka i čudaka koji su mijenjali svijet. Želja mi je da otvorim Muzej hrasta lužnjaka u skoroj budućnosti – priča ovaj neobičan čovjek, samouki prirodoslovac, arheolog, umjetnik i poštovatelj Prirode, dok nam pokazuje veliki kompleks budućeg etno sela u okviru kojega bi se trebao nalaziti i muzej.
Izgled abonosa daje ideju za svaki komad namještaja. Originalan detalj stola.
Stolica - skulptura

Dok napuštam Orašje, razmišljam o ovom neobičnom čovjeku koji je izabrao težak i nesiguran put kojim ga vodi njegova abonos-vizija. Nakon pozdrava i obećanja da se ubrzo opet vidimo, ako ne prije, ono na otvorenju muzeja, Hrvoje stavlja kacigu na svoju dugu kosu neobavezno svezanu u rep i na motoru nestaje u izmaglici ostavljajući me u čuđenju saznanja da vizionari i sanjari još uvijek postoje.

Hrvoje je uvjeren da je sudbinski povezan s abonosom. Slika crnog drveta kojeg je naslikao neposredno prije prvog nalaza. Slučajnost ili sudbina?

 

abonos galerija

Autor: Maja

Abonos – drvo koje piše povijest

Staro, starije, najstarije …

Ludovanje za starim i pohabanim namještajem doživjelo je vrhunac shabby chic trendom. Sada je moguće svima uživati u skupim “antiknim” komadima namještaja bez grižnje savjesti da smo potrošili previše novaca.

Uz malo muke i truda moguće je oživjeti (spasiti) stari bakin ormar ili stol koji bi još samo prije 10-tak godina završio na otpadu.

Što je to tako privlačno u oštećenom i oguljenom šifonjeru da ga skoro svi žele imati?

Staro, starije, najstarije …

Maska za radijatore II

Nadovezujući se na nedavni post javio nam se Dado (inače pravi stručnjak za slastice, pogotovo torte – provjerite na njegovom blogu) sa svojim originalnim (i funkcionalnim) rješenjem maski za radijatore. Izgled maski je njegova ideja koju je realizirao uz pomoć stolara.

Osim sakrivanja radijatora maska služi ujedno i kao polica za knjige i sitnice.

A u kadar je zalutala i jedna maca…

Autor: Maja

Slike: Dado

Čitajte i: Radijatori

Maska za radijatore II