Orange Room – Svijećnjak u kaputu

Otvorit ću rubriku Orange room na posve prikladan način – kreativnom idejom za izradu božićnog poklona i narančastom bojom!

Ovaj pomalo neobičan svijećnjak je veoma lagan za napraviti, a savršeno se uklapa u blagdansku atmosferu. Stara čaša, malo filca, igla i konac, ljepilo, perlice… Idemo?

Za početak vam je potrebna čaša (ili teglica), prehrambene boje, Mod Podge ljepilo za decoupage, deblji filc i spužvica. Ovo je idealan način recikliranja onih rasparenih čaša koje čuvate po ormarima i ne znate što bi s njima!

U zdjelicu ili na tanjur stavite 1 žlicu Mod Podge ljepila. Ta količina će vam biti posve dovoljna za 3 ili 4 sloja boje koju ćete nanijeti na čašu.

Prehrambene boje se koriste u kućanstvu i dostupne su u trgovinama široke potrošnje. Od 4 nijanse sam izabrala žutu i crvenu u nadi da ću dobiti neku nijansu narančaste boje. Ukapajte boje u Mod Podge ljepilo i dobro promiješajte. Pozitivna strana ovih boja je što imaju doista fin miris!

Žrtvujte jednu spužvicu za pranje suđa, izrežite ju na manje komade i krenite sa nanošenjem boje koju ste zamiješali. Lagano tufkajte i pustite da se boja osuši među slojevima. Potrebno je oko pola sata da bude posve suha.

Na slici lijevo je čaša nakon jednog sloja boje. Na desnoj slici je ista čaša nakon 3 sloja boje koju sam ipak malo pojačala crvenom prehrambenom bojom zbog intenziteta. Sami odaberite koliko slojeva želite ovisno o tome koliko prozirna želite da bude.

Dok se čaša suši, bacite se na filc! Izrežite ga poput krune tako da obavija cijelu čašu. Pripremite ono čime želite ukrasiti filc. U mom slučaju su to konac za goblen, gumbi, perlice od stakla i metala.

Na „kaputiću“ sam skalpelom izrezala rupice kako bi svjetlost prolazila. Ukrasila sam rubove bodovima, našila perlice (trebaju biti teže kako bi pretegnule trokutiće „kaputa“ prema dolje) i gumbe.

„Kaputić“ sam fiksirala za čašu samo na jednom mjestu i to pomoću vrućeg ljepila. Gotovo!

A kad se svjetla ugase…

Autor: Ivona Biljuš, Izzy Creations

Orange Room – Svijećnjak u kaputu

Obično-neobični ljudi: Izzy

Kada sam prije nekoliko dana (ideje mi obično padaju prije spavanja) odlučila pokrenuti novu rubriku o “obično-neobičnim” ljudima odmah sam imala na umu Ivonu. Na prvi pogled sasvim obična djevojka koja se ipak odvažila izvojiti iz mase hobijem kojeg polako pretvara u posao. Shvatila sam da imam već nekoliko intervjua-predstavljanja upravo takvih ljudi.

Zapravo se u svima nama krije neka “neobičnost”, samo trebamo otpustiti kočnice i prepustiti se nekom skrivenom talentu koji čuči negdje u nama.
Takav je talenat relativno nedavno u sebi otkrila i Ivona (Izzy), djevojka koja za sebe tvrdi da nema nikakav talenat za crtanje. Nakon što vidite njene radove sigurna sam da joj nećete povjerovati, kao što nisam niti ja! S time će se sigurno složiti i brojni zadovoljni kupci koji od nje naručuju unikatne poklone.

Molimo te nam otkriješ nešto o sebi: odakle si, čime se baviš?

Moje ime je Ivona Biljuš i po struci sam profesor rehabilitator, a radim sa slijepom i slabovidnom djecom u jednom zagrebačkom centru za odgoj i obrazovanje. Originalno sam iz malog slavonskog gradića Nove Gradiške, ali nakon studiranja sam odlučila ostati u Zagrebu i ovdje sam već više od 10 godina.

Tko je Ivona, a tko Izzy?

Pa to sam sve ja! Šalim se… Ne postoji stroga podjela. Izzy je samo alias ili korisničko ime koje sam odabrala kad sam se registrirala na jednom forumu što je na neki način označavalo moj početak kreativnog izražavanja. Kasnije se jednostavno “prenijelo” na blog radi prepoznatljivosti i jednostavno ostalo. Izzy. Nema veze sa Uvodom u anatomiju, ozbiljno.

Kada si otkrila kreativnu crtu u sebi?

Ne postoji trenutak u vremenu kad bih mogla reći “E, baš tad!” Znam da zvuči otrcano, ali istina je da otkad znam za sebe nešto režem, lijepim, nižem… Nikad to nisam shvaćala ozbiljno. Posebno me smetalo što nemam apsolutno nikakav talent za crtanje, klinci s kojima radim me ponekad znaju zadirkivati, ozbiljno! Onda sam otkrila decoupage i rodila se ljubav! To je bilo prije gotovo 3 godine – i ne tako davno zar ne?


Što voliš raditi – vidimo puno škrinjica, kutijica, nakita… Što su zapravo Izzine kreacije?

Ovo je opširno pitanje. Sigurno imaš toliko vremena i prostora za odgovor? Volim raditi personalizirane predmete, predmete namijenjene baš nekome jer uživam proučavati tko što voli i onda pogoditi ukus i tajne želje. Obožavam makeovere! Kad nađem nekom starom predmetu novu namjenu i novi izgled neopisivno sam sretna! Onaj “Aaaaaaaah!” divljenja kad vidim fotkice predmeta prije i kasnije je nezamjenjiv! Onda možemo reći da volim reciklirati, volim raditi lijepe i funkcionalne predmete. Dječje stvarčice me posebno oduševljavaju jer tada uronim u sve one vesele boje i dam si oduška u potpunosti! Dijete u meni tada drži kist.

Od materijala najviše volim drvo. Općenito sam fascinirana njime – bojama, strukturom, mirisom, toplinom. Iza toga dolazi staklo. Kad radim nakit onda u biti radim sa svim dostupnim materijalima jedino apsolutno izbjegavam plastiku, nema težinu, sjaj, ono nešto.

Možemo reći da su onda Izzyne kreacije sve od uporabnih predmeta, do poklona za svakakve prigode (vjenčanja, krstitke, rođendani), nakita, svojevrsne restauracije starih predmeta… Potpuno sam neumjerena u svojim interesima!

Također se baviš i bloganjem, tako sam te zapravo i zapazila, to je izvrsna mogućnost prezentacije radova. Kako si se upustila u blogosferu i koja su tvoja iskustva?

Nakon 2 godine ugodnog boravka i druženja s kreativnom ekipom na Cvijet.info forum, odlučila sam pokrenuti blog jer sam s ljudima željela podijeliti svoja kreativna iskustva, postupke, interese, a na forumu jednostavno nije bilo dovoljno mjesta za to. U početku sam bila Alisa u zemlji čudesa, ali sad se na svom blogu osjećam kao u svojoj dnevnoj sobi i to je cjelokupna ideja. “Dođite, pogledajte, sjednite malo, poragovarajmo o svemu i svačemu kreativnom. Papuče vam ne trebaju. Eventualno koji kist i bočica boje!”
Dosadašnja iskustva su isključivo pozitivna. Ljudi su zainteresirani, sudjeluju, pitaju, daju feedback, gledaju tutiće pa sami izrađuju svoje stvari – prekrasno! Veza je uzajamna.

Obična kutijica nakon što "prođe" kroz Izzine ruke


U tvojoj obitelji se krije još jedna izuzetno kreativna odoba, tvoja mama! Moram priznati da sam se oduševila broševima koje je nedavno predstavila na Izzy Creations. Jesi li od nje naslijedila tu crtu?

Malo tko je shvatio da je Izzy creations zapravo duo, samo što druga polovica radi iz sjene. Moja mama je šefica odjela za krpice i konce i djeluje u drugom gradu. Zbog nje sam cijeli život provela u šarenim gumbima, koncima po podu, velikim škarama ( “Ne diraj to!”), zvuku šivaće mašine i u kući je bila neprestana parada žena u svakojakim odjevnim kombinacijama. Od nje sam dobila polovicu svoje kreativnosti. Za drugu polovicu je zadužen moj otac, klesar od kojeg sam naslijedila smisao za tehničku pedantnost, između ostalog.

Tehniku sam naučila ekperimetirajući, metoda “pokušaj – pogreška” zasoljeno sa malo zdravog razuma. Naravno, informacije sa interneta nisu bile naodmet. Gdje postoji volja, postoji i način.

Nedavno si pokrenila živu raspravu na svom blogu oko profesionalizacije hobija i mogućnosti prodaje rukotvorina, znači li da razmišljaš o ulasku u ozbiljniji posao?

Rasprava o spomenutom postu je bila svojevrsni brainstorming ili razmjena ideja i informacija koje su ljudi skupljali pokušavajući riješiti svoj status ili svoj problem “legalizacije”. Da nisam bila zainteresirana za tu temu, vjerojatno ju ne bih ni pokrenula, a mislim da smo ovako svi saznali nešto korisno.

Razmišljam o postupnom, korak po korak (i to baby korak!) ulasku u neki ozbiljniji posao i to sve na temelju dosadašnjih radova i narudžbi. Prvi korak u tome je doregistracija na postojeći obrt što znači da je Izzy creations sada “legalan”. To mi je izuzetno važno jer se sad ne moram bojati da će mi na vrata doći kucati netko drugi osim možda poštara! Isto tako sada mogu ponuditi svoje usluge i/ili proizvode zainteresiranim poklon galerijama, shopovima i sl. Ali ne, to ne znači da ću ostaviti svoj “pravi” posao!

Torta od pampersica - originalan poklon za novorođenče

Baviš se vrlo humanim poslom – djecom s posebnim potrebama, koristiš li neke kreativne radionice kao pomoć djeci? Kako reagiraju?

Zbog specifičnosti radnog mjesta na kojem sam trenutno, a koje podrazumijeva da putujem u razne gradove i da sam na terenu, vrlo je mala mogućnost organiziranja nekakvih radionica za djecu. Moj posao je sam po sebi zapravo čista kreativnost jer je svako dijete toliko specifično i uvijek traži da pronađem način, aktivnost, rješenje, pristup koji odgovara isključivo tom djetetu i njegovim potrebama. Ponekad mislim da bi bilo korisno organizirati nekakve radionice za roditelje, prvenstveno su to majke pod izrazitim stresom i brigom koje bi jednostavno uživale da mogu provesti 2 sata među bojama, kistovima, izražavajući se i imati to vrijeme samo za sebe. Radim na ostvarenju te ideje.

Gdje se mogu vidjeti/naručiti tvoji radovi?

Hvala na pitanju, moji radovi se mogu vidjeti na stranici izzycreations, zatim na Facebook stranici Izzy creations gdje je vidljivo sve što je na prodaju zajedno sa detaljima, a mali dio asortimana je i u web shopu Stvaraonica. Za sve ostalo – tu je moj mail!

Na kraju vam moram odati malu tajnu, Ivona je pristala surađivati na Prozoru i voditi kreativnu rubriku Orange room (narančasta boja potiče kreativnost, entuzijazam i duhovnost, tako nam Izzy objašnjava), gdje će nam davati kreativne ideje i prijedloge .

Ja se jako radujem toj suradnji, nadam se da ćete i vi povremeno navratiti u tu sobu!

Također Izzy Creations nagrađuju jedan komentar s vrlo lijepim poklonom – unikatnim ukrasnim jastučićem. Dobitnika ćemo objaviti za 10 dana. Sretno!

Jastuk Elegance Gold

Autor: Maja

Obično-neobični ljudi: Izzy

Kako napraviti medenjake – ukrasi za bor

od 1.12.2010. potražite nas na adresi  www.prozorudom.com

Bliži se, bliži vrijeme kada najviše pažnje posvećujemo dekoraciji našeg doma. Evo jedne male i zanimljive ideje kako iskoristiti karton za ukrase za bor. Ujedno ćemo dokazati da smo i ekološki svjesni pa iskoristiti otpad umjesto da kupujemo plastične ukrase Made in China. Izrada je jednostavna pa u nju možete uključiti i svoju djecu!

Potrebni su vam: ambalažni karton, škare, ljepilo, akrilne boje, kontur boje, kist, modle za kolače i ukrasna traka.

Karton može biti najobičniji od neke kutije ili kupite valoviti kojeg ima u papirnicama. Akrilne boje postoje i u malim bočicama (za ovu namjenu najbolje su one sjajne s oznakom lak boja). Kontur boje su u malim tubicama za precizno nanošenje, ima ih u hobi-trgovinama, ali sam ih vidjela i u npr. Intersparu. Ovim bojama se mogu slobodno igrati i djeca jer se lako čiste običnom vodom.

Prvo po modlicama za kolače iscrtajte oblike – srca, zvjezdice, boriće, čončike… i izrežite ih škarama.

Obojajte karton bojama, ja sam koristila bijelu, crvenu i zlatnu.

Polijepite kartone. Za jedan kolačić potrebna su vam tri sloja. Iz toga vidite da ne treba bojati baš sve oblike jer neki dolaze u sredinu pa se ne vide.

Na kraju se poigrajte kontur bojama i ocrtajte rubove, nacrtajte cvjetiće, zvjezdice, točkice, sve što vam padne na pamet. Za sušenje treba barem pola sata, ubrzajte sušenje uz pomoć fena.

Provucite mašnicu kroz probušenu rupicu i napravite omčicu za bor. Možete polijepiti i perlice, bademe, posuti kristal šećerom (prvo nanesite uhu-ljepilo).

Ovako napravljene kolačiće koristite kao ukrase za bor, za adventski vijenac ili uzmite štapiće za ražnjiće pa na njih nabodite kolačiće. Ovakve možete staviti u vazu ili nekakav suhi aranžman.

Autor: Maja

Kako napraviti medenjake – ukrasi za bor

U šetnji s gljivarima

Lijepo nedjeljno prijepodne odlučili smo provesti u prirodi s iskusnim gljivarima. Ja sam naravno iskoristila priliku za pravi foto-safari, ovaj put s gljivama kao glavnim zvijezdama umjesto visoke divljači. Put nas je nanio u miješanu šumu hrasta i bukve u blizini Vinkovaca u kojoj, kako nam kaže naš vodič, uvijek ima dosta gljiva.

Ulov je bio više nego dobar pa smo se svi vratili s punim košarama.

Ova je šuma dosta pitoma, bez problema smo se kretali i izvan staza
Obavezni rekviziti gljivara - košara i nožić
Gljivarsko kolo
Hm, hm... što li je ovo?
Ovo nas je podsjetilo za pripazimo na zaigrane lovce
Ulehnjača - kažu, fina je! (nadam se ne samo jednom)
Svako malo valja malo i predahnuti
Ovo vrijedi brati - crna trubača. Najfinija je sušena pa mljevena kao začin juhama i umacima. Zbog intezivnog okusa i mirisa zovu je i "tartufom siromaha".
Truba ili crni ljiljan?
Puhara
Ako sam dobro zapamtila ovo je pjegava gnojištarka
Nakon prijeđenih 5-6 kilometara vrijeme je i da se malo zamezi
A što drugo nego slavonske specijalitete - kobasicu, švargl i slaninu s crvenim lukom sve zaliveno domaćom šljivom
Na svježem zraku prija bolje nego inače
Košare su se napunile do vrha
Prošetati se šumom je pravi užitak
Ovo se zovu gljive! Klobuk sunčanice može narasti i do 30cm
Sunčanica je fina pohana ili na roštilju
Gljive se još jednom pregledavaju prije rastanka
Dio plijena su i ove ljubičaste modrikače iliti Lepista nuda
Kakve su bile javim vam sutra, ako se duže ne javljam znači samo jedno...

Recepti za sunčanicu.

Autor: Maja

U šetnji s gljivarima

Niana oslikani namještaj

Nikolina Šimunović i Ana Barbić Katičić dvije su talentirane i simpatične umjetnice dueta NIANA koje su shvatile da slikarsko platno mogu zamijeniti i namještajem. Tako se nakon pojedinačnih eksperimentiranja prije tri godine rodila ideja o upuštanju u zajednički poslovni poduhvat oslikavanja i oživljavanja namještaja. Da, oživljavanja, jer najradije koriste stari i odbačeni koji restauriraju a zatim raznim tehnikama oslikavaju.

Ana i Nikolina u radu uglavnom koriste žive i vesele boje te mnoge tehnike i materijale: akrilne i uljane boje, šablone, čipku, sprejeve, decoupage, kožu, pozlatu… a samo je mašta granica.

Zakoračite zajedno sa mnom u njihov veseli svijet i otkrijte što sve skrivaju u svome ateljeu u Zagrebu.

Izložbeni salon Niana nalazi se u Vlaškoj ulici u Zagrebu i odmah nakon ulaska dočekalo me iznenađenje – sve što sam vidjela na slikama na internetu i što mi se svidjelo, uživo izgleda još ljepše. Nasuprot ulaza sa stropa visi raskošni veliki crveni luster od žice, perlica i organdija koji me već na prvi pogled potpuno osvaja.


Ana i Nikolina poznaju se sa studija slikarstva koji završavaju 2002. godine. Obje su članice Hrvatskog društva likovnih umjetnika i do sada su više puta uspješno izlagale na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Nikolina radi i kao nastavnica likovnog ogoja u osnovnoj školi, dok se Ana potpuno posvetila samo slikarstvu.


U okviru prodajnog prostora nalazi se i atelje u kojem nastaju slike koje i dalje stvaraju, a kako i same kažu, i pokoji manji komad namještaja, jer za veće im je potreban i veći prostor.

Pitam ih osjećaju li krizu i može li se od slikarstva živjeti. Uglas se smiju dok odgovaraju da im je ova godina bila odlična, valjda se nakon tri godine truda sve posložilo i otvaraju se novi poslovi jedan za drugim.

Osim samog namještaja likovno oblikuju i okvire za fotografije, zrcala, škrinje i lustere. Trenutno rade na uređenju interijera jednog kafića gdje oslikavaju pet metara dugački zid. Do sada su već odradile uređenje nekoliko kafića i restorana.

U izložbenom prostoru morate se osjećati veselo i opušteno jer sve vrvi od živih boja i šara koji izazivaju pozitivno ozračje. Nekoliko slika umjetnica nalazi se na zidovima, a sve je puno zanimljivih detalja koje na prvi pogled ne uočavate nego tek nakog pomnijeg promatranja. Osim starog namještaja do kojeg dolaze na razne načine, pa i na buvljaku, često oslikavaju i namještaj koji im ljudi sami donose, a ponekad i potpuno novom namještaju daruju novi izgled.




Nakon ugodnog jednosatnog čavrljanja uz kavicu napuštam ove dvije nasmijane dame pogledavajući još jednom na crveni luster-mamilicu koji bih tako rado imala.

Niana poklon

Umjetnička radionica Niana poklanja oslikani okvir za fotografije jednom čitatelju (slučajnim odabirom) koji ostavi komentar na članak.

nianapaintedfurniture

Autor: Maja

Niana oslikani namještaj

Svaštice s Ambiente 2010.

Specijalizirani sajmovi predstavljaju priliku da se na jednom mjestu, jednom godišnje, okupe predstavnici neke branše radi prezentiranja novih proizvoda, razmjene iskustava, “špijuniranja” konkurencije, te privlačenja novih kupaca. Proizvođači često tempiraju izlazak nove kolekcije ili modela baš za neki sajam jer je to stvar prestiža. Kako doći među najvažnije izlagače bez da pokažeš nešto novo? Očekuje se da ponuda domaćih proizvođača bude najzastupljenija i najbolje prezentirana, jer je to ipak njihov “kućni” sajam. Sajmovi na neki način odražavaju snagu industrije neke zemlje.

Tako je barem na vodećim sajmovima u svijetu. Iako se često sajmovi na zagrebačkom Velesajmu reklamiraju kao “najvažniji u ovom dijelu Europe” , zadnjih godina mi postaju sve manje atraktivni, a nije ni čudo s obzirom na stanje u zemlji. Sve manje popunjenih hala sa sve manje posjetitelja ponavljaju se godinama. Ne znam kakava je bila ovogodišnja posjeta, no činjenica da sam bez problema našla nekoliko slobodnih parking mjesta u neposrednoj blizini blagajne meni dovoljno govori.

Podijeljene plakete su po meni sasvim zaslužene iako, ruku na srce, konkurencija baš i nije bila prežestoka.

Najviše je bilo izlagača namještaja, a začuđujuće malo ostalih (rasvjeta, zavjese, podovi, tepisi i sl.) kojih se moglo na prste izbrojati.

Ugodno iznenađenje sajma je veliki broj malih domaćih proizvođača namještaja koji su, očigledno, izrasli iz stolarskih radionica. Koliko kod bili zanimljivi jer rade gotovo unikatne serije od kvalitetnih materijala (često i puno drvo), njihova proizvodnja je ipak zanemariva. Raduje me dosta dobra ponuda rustikalnog namještaja koji najviše volim, no on je ipak namijenjen za neke specijalne interijere, manje za one svakodnevne koje većina nas ima. Štandovi stranih proizvođača bili su najbolje uređeni i s najkvalitenijim programom.Iako će vam možda izgledati smiješno, od cjelokupne ponude najviše su mi se svidjele kuhinjske nape Faber.

Sve u svemu, lijepo je doći i vidjeti, iako nekog oduševljenja baš i nema. Donosim vam u slikama meni najzanimljivije ambijentalne “svaštice”.

Jedan od ljepše uređenih štandova - Bernarda iz Puščine koja je dobila Zlatnu plaketu za inovativni jastuk "Pospanko" (simpatičnog li imena!)
Robot koji sam čisti prašinu "Ja sam Roomba robot koji svakodnevno čisti umjesto vas" - iako se sumanuto kretao po štandu nije me baš uvjerio u efikasnost
Bilo je i nešto shabby chic namještaja
Kuhinjske nape Faber su pravi ukras svake kuhinje
Ova mi je najljepša...
Ugodno iznenađenje - tvornica rasvjete Dekor iz Zaboka
Ova pufasta lampa mi je brzo prirasla srcu
I ova... 🙂
Ah! Keramička rustikalna rasvjera Ferroluce
Rustikalni namještaj od ptičjeg javora
Hrastico iz Pitomače dobio je brončanu plaketu
U svijet dizajniranja upustio se i poznati Lupino ...
... doduše s meni teško razumljivim gotik stilom (obrati pažnju na buzdovan na stolici lijevo!)
Drvene daščice puzzle oblika (ovo sam i kupila)
Ova bijela kožna garnitura izmamila mi je uzdah
Najoriginalnija reklama na sajmu - mladi stolar nam je otkrio da mu je za izradu modela motora trebalo skoro godinu dana
SVEA iz Slovenije dobila je (zasluženo) Zlatnu plaketu za kuhinjski namještaj Stella autora Darka Šurine
Rustikalna kuhinja proizvođača Naprijed iz Sinja
Detalj kuhinje - fronte su grubo obrađene
Pernati jastuci by Meblo
Bijelo-ljubičasta garnitura by Margalić
Najveća gužva je bila na kiosku s kobasicama

Autor: Maja

 

Svaštice s Ambiente 2010.

Interijer restorana u etno stilu

Interijer jednog restorana u de luxe etno stilu s obiljem zanimljivih detalja.

Ima tu svega: rustike, patchworka u indijskom stilu na klupama, baroknog kristalnog lustera, kamenih kocki na podu koje se nastavljaju s ceste, oslikanih zidova, dosta antikviteta i hrabrog izbora boje za zid – tamne ljubičaste …

Meni se ovo sviđa, a vama?







Interijer restorana u etno stilu