Obično-neobični ljudi: Izzy

Kada sam prije nekoliko dana (ideje mi obično padaju prije spavanja) odlučila pokrenuti novu rubriku o “obično-neobičnim” ljudima odmah sam imala na umu Ivonu. Na prvi pogled sasvim obična djevojka koja se ipak odvažila izvojiti iz mase hobijem kojeg polako pretvara u posao. Shvatila sam da imam već nekoliko intervjua-predstavljanja upravo takvih ljudi.

Zapravo se u svima nama krije neka “neobičnost”, samo trebamo otpustiti kočnice i prepustiti se nekom skrivenom talentu koji čuči negdje u nama.
Takav je talenat relativno nedavno u sebi otkrila i Ivona (Izzy), djevojka koja za sebe tvrdi da nema nikakav talenat za crtanje. Nakon što vidite njene radove sigurna sam da joj nećete povjerovati, kao što nisam niti ja! S time će se sigurno složiti i brojni zadovoljni kupci koji od nje naručuju unikatne poklone.

Molimo te nam otkriješ nešto o sebi: odakle si, čime se baviš?

Moje ime je Ivona Biljuš i po struci sam profesor rehabilitator, a radim sa slijepom i slabovidnom djecom u jednom zagrebačkom centru za odgoj i obrazovanje. Originalno sam iz malog slavonskog gradića Nove Gradiške, ali nakon studiranja sam odlučila ostati u Zagrebu i ovdje sam već više od 10 godina.

Tko je Ivona, a tko Izzy?

Pa to sam sve ja! Šalim se… Ne postoji stroga podjela. Izzy je samo alias ili korisničko ime koje sam odabrala kad sam se registrirala na jednom forumu što je na neki način označavalo moj početak kreativnog izražavanja. Kasnije se jednostavno “prenijelo” na blog radi prepoznatljivosti i jednostavno ostalo. Izzy. Nema veze sa Uvodom u anatomiju, ozbiljno.

Kada si otkrila kreativnu crtu u sebi?

Ne postoji trenutak u vremenu kad bih mogla reći “E, baš tad!” Znam da zvuči otrcano, ali istina je da otkad znam za sebe nešto režem, lijepim, nižem… Nikad to nisam shvaćala ozbiljno. Posebno me smetalo što nemam apsolutno nikakav talent za crtanje, klinci s kojima radim me ponekad znaju zadirkivati, ozbiljno! Onda sam otkrila decoupage i rodila se ljubav! To je bilo prije gotovo 3 godine – i ne tako davno zar ne?


Što voliš raditi – vidimo puno škrinjica, kutijica, nakita… Što su zapravo Izzine kreacije?

Ovo je opširno pitanje. Sigurno imaš toliko vremena i prostora za odgovor? Volim raditi personalizirane predmete, predmete namijenjene baš nekome jer uživam proučavati tko što voli i onda pogoditi ukus i tajne želje. Obožavam makeovere! Kad nađem nekom starom predmetu novu namjenu i novi izgled neopisivno sam sretna! Onaj “Aaaaaaaah!” divljenja kad vidim fotkice predmeta prije i kasnije je nezamjenjiv! Onda možemo reći da volim reciklirati, volim raditi lijepe i funkcionalne predmete. Dječje stvarčice me posebno oduševljavaju jer tada uronim u sve one vesele boje i dam si oduška u potpunosti! Dijete u meni tada drži kist.

Od materijala najviše volim drvo. Općenito sam fascinirana njime – bojama, strukturom, mirisom, toplinom. Iza toga dolazi staklo. Kad radim nakit onda u biti radim sa svim dostupnim materijalima jedino apsolutno izbjegavam plastiku, nema težinu, sjaj, ono nešto.

Možemo reći da su onda Izzyne kreacije sve od uporabnih predmeta, do poklona za svakakve prigode (vjenčanja, krstitke, rođendani), nakita, svojevrsne restauracije starih predmeta… Potpuno sam neumjerena u svojim interesima!

Također se baviš i bloganjem, tako sam te zapravo i zapazila, to je izvrsna mogućnost prezentacije radova. Kako si se upustila u blogosferu i koja su tvoja iskustva?

Nakon 2 godine ugodnog boravka i druženja s kreativnom ekipom na Cvijet.info forum, odlučila sam pokrenuti blog jer sam s ljudima željela podijeliti svoja kreativna iskustva, postupke, interese, a na forumu jednostavno nije bilo dovoljno mjesta za to. U početku sam bila Alisa u zemlji čudesa, ali sad se na svom blogu osjećam kao u svojoj dnevnoj sobi i to je cjelokupna ideja. “Dođite, pogledajte, sjednite malo, poragovarajmo o svemu i svačemu kreativnom. Papuče vam ne trebaju. Eventualno koji kist i bočica boje!”
Dosadašnja iskustva su isključivo pozitivna. Ljudi su zainteresirani, sudjeluju, pitaju, daju feedback, gledaju tutiće pa sami izrađuju svoje stvari – prekrasno! Veza je uzajamna.

Obična kutijica nakon što "prođe" kroz Izzine ruke


U tvojoj obitelji se krije još jedna izuzetno kreativna odoba, tvoja mama! Moram priznati da sam se oduševila broševima koje je nedavno predstavila na Izzy Creations. Jesi li od nje naslijedila tu crtu?

Malo tko je shvatio da je Izzy creations zapravo duo, samo što druga polovica radi iz sjene. Moja mama je šefica odjela za krpice i konce i djeluje u drugom gradu. Zbog nje sam cijeli život provela u šarenim gumbima, koncima po podu, velikim škarama ( “Ne diraj to!”), zvuku šivaće mašine i u kući je bila neprestana parada žena u svakojakim odjevnim kombinacijama. Od nje sam dobila polovicu svoje kreativnosti. Za drugu polovicu je zadužen moj otac, klesar od kojeg sam naslijedila smisao za tehničku pedantnost, između ostalog.

Tehniku sam naučila ekperimetirajući, metoda “pokušaj – pogreška” zasoljeno sa malo zdravog razuma. Naravno, informacije sa interneta nisu bile naodmet. Gdje postoji volja, postoji i način.

Nedavno si pokrenila živu raspravu na svom blogu oko profesionalizacije hobija i mogućnosti prodaje rukotvorina, znači li da razmišljaš o ulasku u ozbiljniji posao?

Rasprava o spomenutom postu je bila svojevrsni brainstorming ili razmjena ideja i informacija koje su ljudi skupljali pokušavajući riješiti svoj status ili svoj problem “legalizacije”. Da nisam bila zainteresirana za tu temu, vjerojatno ju ne bih ni pokrenula, a mislim da smo ovako svi saznali nešto korisno.

Razmišljam o postupnom, korak po korak (i to baby korak!) ulasku u neki ozbiljniji posao i to sve na temelju dosadašnjih radova i narudžbi. Prvi korak u tome je doregistracija na postojeći obrt što znači da je Izzy creations sada “legalan”. To mi je izuzetno važno jer se sad ne moram bojati da će mi na vrata doći kucati netko drugi osim možda poštara! Isto tako sada mogu ponuditi svoje usluge i/ili proizvode zainteresiranim poklon galerijama, shopovima i sl. Ali ne, to ne znači da ću ostaviti svoj “pravi” posao!

Torta od pampersica - originalan poklon za novorođenče

Baviš se vrlo humanim poslom – djecom s posebnim potrebama, koristiš li neke kreativne radionice kao pomoć djeci? Kako reagiraju?

Zbog specifičnosti radnog mjesta na kojem sam trenutno, a koje podrazumijeva da putujem u razne gradove i da sam na terenu, vrlo je mala mogućnost organiziranja nekakvih radionica za djecu. Moj posao je sam po sebi zapravo čista kreativnost jer je svako dijete toliko specifično i uvijek traži da pronađem način, aktivnost, rješenje, pristup koji odgovara isključivo tom djetetu i njegovim potrebama. Ponekad mislim da bi bilo korisno organizirati nekakve radionice za roditelje, prvenstveno su to majke pod izrazitim stresom i brigom koje bi jednostavno uživale da mogu provesti 2 sata među bojama, kistovima, izražavajući se i imati to vrijeme samo za sebe. Radim na ostvarenju te ideje.

Gdje se mogu vidjeti/naručiti tvoji radovi?

Hvala na pitanju, moji radovi se mogu vidjeti na stranici izzycreations, zatim na Facebook stranici Izzy creations gdje je vidljivo sve što je na prodaju zajedno sa detaljima, a mali dio asortimana je i u web shopu Stvaraonica. Za sve ostalo – tu je moj mail!

Na kraju vam moram odati malu tajnu, Ivona je pristala surađivati na Prozoru i voditi kreativnu rubriku Orange room (narančasta boja potiče kreativnost, entuzijazam i duhovnost, tako nam Izzy objašnjava), gdje će nam davati kreativne ideje i prijedloge .

Ja se jako radujem toj suradnji, nadam se da ćete i vi povremeno navratiti u tu sobu!

Također Izzy Creations nagrađuju jedan komentar s vrlo lijepim poklonom – unikatnim ukrasnim jastučićem. Dobitnika ćemo objaviti za 10 dana. Sretno!

Jastuk Elegance Gold

Autor: Maja

Obično-neobični ljudi: Izzy

Niana oslikani namještaj

Nikolina Šimunović i Ana Barbić Katičić dvije su talentirane i simpatične umjetnice dueta NIANA koje su shvatile da slikarsko platno mogu zamijeniti i namještajem. Tako se nakon pojedinačnih eksperimentiranja prije tri godine rodila ideja o upuštanju u zajednički poslovni poduhvat oslikavanja i oživljavanja namještaja. Da, oživljavanja, jer najradije koriste stari i odbačeni koji restauriraju a zatim raznim tehnikama oslikavaju.

Ana i Nikolina u radu uglavnom koriste žive i vesele boje te mnoge tehnike i materijale: akrilne i uljane boje, šablone, čipku, sprejeve, decoupage, kožu, pozlatu… a samo je mašta granica.

Zakoračite zajedno sa mnom u njihov veseli svijet i otkrijte što sve skrivaju u svome ateljeu u Zagrebu.

Izložbeni salon Niana nalazi se u Vlaškoj ulici u Zagrebu i odmah nakon ulaska dočekalo me iznenađenje – sve što sam vidjela na slikama na internetu i što mi se svidjelo, uživo izgleda još ljepše. Nasuprot ulaza sa stropa visi raskošni veliki crveni luster od žice, perlica i organdija koji me već na prvi pogled potpuno osvaja.


Ana i Nikolina poznaju se sa studija slikarstva koji završavaju 2002. godine. Obje su članice Hrvatskog društva likovnih umjetnika i do sada su više puta uspješno izlagale na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Nikolina radi i kao nastavnica likovnog ogoja u osnovnoj školi, dok se Ana potpuno posvetila samo slikarstvu.


U okviru prodajnog prostora nalazi se i atelje u kojem nastaju slike koje i dalje stvaraju, a kako i same kažu, i pokoji manji komad namještaja, jer za veće im je potreban i veći prostor.

Pitam ih osjećaju li krizu i može li se od slikarstva živjeti. Uglas se smiju dok odgovaraju da im je ova godina bila odlična, valjda se nakon tri godine truda sve posložilo i otvaraju se novi poslovi jedan za drugim.

Osim samog namještaja likovno oblikuju i okvire za fotografije, zrcala, škrinje i lustere. Trenutno rade na uređenju interijera jednog kafića gdje oslikavaju pet metara dugački zid. Do sada su već odradile uređenje nekoliko kafića i restorana.

U izložbenom prostoru morate se osjećati veselo i opušteno jer sve vrvi od živih boja i šara koji izazivaju pozitivno ozračje. Nekoliko slika umjetnica nalazi se na zidovima, a sve je puno zanimljivih detalja koje na prvi pogled ne uočavate nego tek nakog pomnijeg promatranja. Osim starog namještaja do kojeg dolaze na razne načine, pa i na buvljaku, često oslikavaju i namještaj koji im ljudi sami donose, a ponekad i potpuno novom namještaju daruju novi izgled.




Nakon ugodnog jednosatnog čavrljanja uz kavicu napuštam ove dvije nasmijane dame pogledavajući još jednom na crveni luster-mamilicu koji bih tako rado imala.

Niana poklon

Umjetnička radionica Niana poklanja oslikani okvir za fotografije jednom čitatelju (slučajnim odabirom) koji ostavi komentar na članak.

nianapaintedfurniture

Autor: Maja

Niana oslikani namještaj

Abonos – drvo koje piše povijest


“Nisam ja pronašao abonos, pronašao je on mene” – tako govori Hrvoje Benković, prirodoslovac, stolar, kipar, arheolog i umjetnik – amater. Teško mi je reći što je od toga svega zapravo Hrvoje, sve nabrojano ili pojednostavljeno – zaljubljenik u hrast i povijest Posavine. Kada sam kretala na dogovoreni sastanak prema gradiću Orašju, koje se smjestilo tik uz hrvatsku granicu u Bosni, mislila sam da idem saznati činjenice o abonosu. Vraćajući se prema kući, shvatila sam da sam dobila priču o neobičnom i iznimnom čovjeku!

Šume hrasta lužnjaka (Quercus robur) od pradavnih vremena rastu na močvarnom području rijeke Save, skrivajući u svojim godovima zapisanu povijest planete Zemlje. Kada je igrom slučaja jedno stablo prijevremeno završilo svoj život na dnu rijeke koja ga je godinama i stoljećima prekrivala slojevima šljunka i pijeska, ponijelo je u sebi priču o nekom davno izgubljenom vremenu. Stablo je čekalo 6000 godina da ga s dubine 9 metara iz starog korita rijeke Save na svjetlo dana otkrije zanesenjak koji o abonosu nije znao ništa. Znao je samo podsvijesno da se u tom stablu krije ono “nešto” – iznimno važno i zanimljivo.

To je bilo prije ravno deset godina. Od tada se Hrvojev život i život abonosa prepleću. Ostavio je svoj stari posao ugostitelja i krenuo nesigurnim životnim tokom vođen Abonosom.

Nalazište abonosa u suhom koritu rijeke

Abonos (crni hrast, crni dub) je drvo hrasta lužnjaka koje je nekoliko tisuća godina sazrijevalo u mulju rijeka bez prisustva zraka mijenjajući svoja svojstva. Promjene se dešavaju pod utjecajem minerala u vodi, čineći da drvo postupno mijenja svoju boju od svijetle do bakrenosmeđe i crne. Potpuno crno drvo je staro oko 7-8 tisuća godina. Osim same boje, drvo mijenja i svoju tvrdoću, tako da poprima do 40% veću tvrdoću nego što je imalo prije preobrazbe u abonos. Nakon vađenja iz svog tisućljetnog staništa s dna korita rijeke, uz pomoć specijalno obučenih ronilaca za rad u mutnim vodama, deblo abonosa potrebno je strpljivo i brižno sušiti jednu godinu, kako se naglom dehidracijom ne bi raspalo u prah.

Dogovor s roniocem koji vrh debla traži opipavanjem dna u potpunom mraku
Bez pomoći dizalice teško bi bilo izvući nekoliko tona teško deblo
Uspješno izvađeni "kapitalac"

Nalazišta abonosa su i u svijetu vrlo rijetka. U našim krajevima nalaze se u starim i sadašnjim koritima rijeka Save, Vrbasa, Bosne, Drine i Krapine. Drvo abonosa je iznimno važno i u proučavanju klimatske prošlosti Zemlje. Godovi hrasta u sebi skrivaju tajnu prošlosti koja bi mogla razotkriti i magličastu budućnost planete, a time i samu budućnost čovječanstva. Tako se barem nadaju znanstvenici i studenti američkog sveučilišta Cornell s kojima obitelj Benković ima sada već višegodišnju suradnju na projektu otkrivanja povijesti klimatskih promjena. Redovno im šalju uzorke iz kojih znanstvenici pokušavaju složiti komplicirani mozaik prapovijesti, a ovo ljeto je skupina znanstvenika opet boravila u Orašju oduševljena bogatim savskim nalazištima.

Hrvoje se nada da će se suradnja u budućnosti proširiti, jer je do sada izvučen tek djelić bogatstva abonosa, te da će Orašje postati svojevrsni svjetski dendrokronološki centar.

Fosne potpuno zrelog abonosa

Nakon godina lutanja i istraživanja rijetkih napisa o abonosu, Hrvoje je sam svojim pokušajima i pogreškama usavršio tehnike sušenja i obrade ovog iznimno tvrdog drveta. Shvatio je da će drvo ponovo oživjeti, samo ako ga obradi sa što manje izmjena zadržavajući mu što je moguće više izvorni, prirodom stvoreni oblik. Danas Hrvoje u svojoj radionici izrađuje parket, namještaj, lule i razne dekorativne predmete od punog ili furniranog drveta, igrajući se i kombinirajući sve nijanse i oblike abonosa. Za završnu obradu drveta koristi isključivo specijalna ulja, ne želeći narušiti prirodnost drveta umjetnim lakovima. Svaka neusklađenost u obliku i strukturi drveta se poštuje i naglašava kao ljepota nesavršenosti. Hrvoje i sam govori da mu ideja za izradu predmeta dolazi iz samog drveta nakon proučavanja njegovog oblika i boje.

Radionica

Većina uzoraka abonosa poslana je na analizu utvrđivanja starosti metodom izotopa ugljika C-14 u institut Ruđer Bošković ili diljem svijeta. Hrvoje nam ponosno pokazuje rezultate analize starosti prvog trupca (5890 godina) koji su mu konačno potvrdili da je pronašao nešto važno.

Stolica naglašava prirodan izgled drveta

 

Pažljivo se kombiniraju različite boje (starosti) abonosa. U ovom ogledalu sadržana je povijest duga 5000 godina
Ovakvi natpisi izazivaju strahopoštovanje da li uopće zakoračiti na parket
Svako komad drveta je poseban na svoj način, bilo bojom ili oblikom

Svaki komad namještaja je unikatan i jedinstven – stolice, kreveti, ogledala, škrinje i svijećnjaci. Sve se ručno obrađuje i stvara. Ne mogu napraviti dva identična komada – govori Hrvoje dok nam pokazuje namještaj na kojem trenutno radi – veliki ormar. Bitno mi je da je i funkcionalan, ne samo lijep – govori dok objašnjava najnoviju kreaciju. Sav namještaj sam dizajnira, a neki komadi izgledaju da dolaze iz neke strane, daleke i nepoznate kulture.

Ormar koji je još u izradi od abonosa različitih godišta
Krevet u rustikalnom stilu
Umjesto klasičnog kupaonskog namještaja
Hrvoje je posebno ponosan i na svoj izložbeni prostor – muzej u kojem je, osim namještaja, izložio i ostatke prapovijesnih životinja, koje je slučajno našao dok je vadio abonos. Kosti i zubi mamuta, nosoroga i bivola te primitivna oruđa iz bakrenog doba poslagani su uredno na police uz osnovna objašnjenja. Tko mu je pomogao oko prepoznavanja kostiju, pitam ga. Nitko – odgovara – sam, uz pomoć interneta i knjiga koje godinama proučavam.
Izložba posvećena abonosu i folkloru okolnih sela
Kosti mamuta, bivola i nosoroga s raznih lokaliteta u okolici
Pa ako ne vjerujete da je ovdje nekad živio evo vam njegov zub!
Dok priča o drvetu i kostima u očima mu otkrivam čudan sjaj zanesenjaka i čudaka koji su mijenjali svijet. Želja mi je da otvorim Muzej hrasta lužnjaka u skoroj budućnosti – priča ovaj neobičan čovjek, samouki prirodoslovac, arheolog, umjetnik i poštovatelj Prirode, dok nam pokazuje veliki kompleks budućeg etno sela u okviru kojega bi se trebao nalaziti i muzej.
Izgled abonosa daje ideju za svaki komad namještaja. Originalan detalj stola.
Stolica - skulptura

Dok napuštam Orašje, razmišljam o ovom neobičnom čovjeku koji je izabrao težak i nesiguran put kojim ga vodi njegova abonos-vizija. Nakon pozdrava i obećanja da se ubrzo opet vidimo, ako ne prije, ono na otvorenju muzeja, Hrvoje stavlja kacigu na svoju dugu kosu neobavezno svezanu u rep i na motoru nestaje u izmaglici ostavljajući me u čuđenju saznanja da vizionari i sanjari još uvijek postoje.

Hrvoje je uvjeren da je sudbinski povezan s abonosom. Slika crnog drveta kojeg je naslikao neposredno prije prvog nalaza. Slučajnost ili sudbina?

 

abonos galerija

Autor: Maja

Abonos – drvo koje piše povijest

Lifestyle: Fotografija je strast

Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada.

Ovo je enciklopedijsko tumačenje fotografije. Što ona zaista znači svakom umjetničkom fotografu možemo samo nagađati kao i kod svakog umjetničkog djela. “Zapisivanje prizora iz stvarnosti”… istina, ali na osoban i intiman način očima ljudi koji stvarnost ipak vide malo drugačije od nas.

Jedan od tih ljudi s malo drugačijim očima je i Zlatko Balentić koji se umjetničkom fotografijom bavi već duže godina i koji će nam pokušati približiti svoj doživljaj stvarnosti kroz objektiv.

Zlatko živi u Osijeku i po zanimanju je dipl. agronom. Dobitnik je više od 20 nagrada i sudjelovao je na više od 60 skupnih i 3 samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu.

Dobitnik je brončane FIAP medalje na 30. Zagreb salonu, te zlatne FIAP medalje na 1. međunarodnom salonu podunavskih zemalja Osijek. Godine 2008. s jednom fotografijom predstavlja Hrvatsku na 29. međunarodnom FIAP bienallu crno-bijele fotografije u Češkoj.

Očigledno preskroman kada se radi o vlastitim fotografijama priznao je na kraju da mu je bilo teško nešto reći o sebi i svome radu, više voli da drugi sude o tome.

No nakon uspješnog nagovora na intervju uspjeli smo doći do djelića njegove fotografske intime i na tome mu zahvaljujemo!

Kako biste definirali fotografiju?

Zlatko: Fotografija je emocija ili misao iskazana pomoću energije svjetla, djelić prostora zabilježen u djeliću vremena, u kome su svi elementi kompozicije u ravnoteži.

Fotografijom se bavite već duže godina, ona je za vas: hobi ili strast ?

Zlatko: Rekao bih – strast, ljubav.

Kako i kada je sve počelo, sjećate li se prvih pokušaja?

Zlatko: Uh, davno, davno, bilo je, počeci još u osnovnoj školi, negdje 5. razred, fotosekcija, pa samostalno učenje, prijatelji, fotoklub…

Gotovo isključivo radite crno-bijele fotografije. Zašto?  Mislite li da je ona više umjetnička forma nego ona u boji?

Zlatko: Teško je reći koja je više umjetnička forma – color ili cb, ali cb svakako zahtijeva određenu stilizaciju i nešto drugačiji pogled na svijet… imaju okus nostalgije, fotografove interpretacije stvarnosti.

Motivi su raznoliki: od aktova, portreta, pejzaža… Gdje nalazite inspiraciju i koje su vam najdraže fotografije?

Zlatko: Da, različiti motivi, ali najviše – portret, life (subjektivni dokumentarizam), akt, pejzaž, prolaznost, ljudski rad…

Inspiracije se rađaju u vlastitoj glavi, a svako pomaže poznavanje bazičnih autora cb fotografije, vrhunskih umjetnika kao Henri Cartier Bresson, Seymour, D. Lange, R. Frank, B. Brandt, Rodtchenko, Sieff, Newton, Mapplethorpe, F. Woodman, Weston… i mnogi drugi.
Dolaskom digitalnih aparata svi smo pomalo postali skoro pa profesionalni fotografi. Sa putovanja i raznih događaja donosimo na stotine fotografija. Što po vašem mišljenju razlikuje “običnu” od “umjetničke” fotografije?

Zlatko: Ne bih se složio s ovom tvrdnjom, jer porast kvantitete snimljenih fotografija ne prati nužno i porast kvalitete… Više se snima svakako, ali da li i bolje – teško pitanje. Smatram čak da je zbog pretrpanosti, zagađenosti vizualnog prostora, čak i teže izdvojiti, selektirati pravu kvalitetu. Ali tako je u svim segmentima života, nije tu fotografija neki poseban izuzetak. Višak informacija može na kraju dovesti do manjka znanja, jer ne znamo što selektirati, što odbaciti, odvojiti bitno od nebitnog, a konstantno smo bombardirani…

Ne bih dijelio fotografije na obične i umjetničke – dobra je ona fotografija koja ispunjava svoju svrhu – dobar snimak s vjenčanja, uspomene na određeno mjesto, trenutak, drage osobe.

A da bi fotka imala još i umjetničku nadgradnju – e, to i nije tako jednostavno… Rekao bih da u našim životima fotografija ima puno više emotivno značenje nego ono čisto razumno, dokumentarno – slika vašeg djeda budi u vama uspomene i više vam znači u emotivnom smislu, nego kao čisti fakat, dokument – kako je izgledao, što je obukao itd. Sjećam se razgovora s prijateljima prognanicima, za čim najviše žale – kuće su sagradili ponovo, kupili hladnjake i televizore, ali fotografije iz djetinjstva, škole, mature koje su izgorjele – ne mogu se nadoknaditi.

Imate li uzore i postoje li i u svijetu fotografije neki trendovi?

Zlatko: Uzore imam, uz neke gore pobrojane to je i svaka fotografija koja me dotiče, ili iz koje mogu naučiti nešto novo – o tehnici ili o životu.
Trendovi postoje, ali ja ih baš i ne pratim – jedna od najbitnijih stvari je izgraditi svoj prepoznatljivi stil, a kako to postići ako ga svakih par godina mijenjaš iz temelja – to je onda već ono što mi zovemo pomodarstvom.

Osim toga, iako ponekad uživam dijeleći svoje fotografije i sve u i oko njih s drugima, ipak sve ovo, kao i mnogi drugi fotografi, radim prvenstveno za sebe.

Dobitnik ste više nagrada, koju biste izdvojili kao najvažniju?

Zlatko: Nagrada je bilo, i one, kad se dogode, uistinu gode, ali nisu presudne. Najveća mi je nagrada kada od nekoliko prijatelja, fotografa koje dobro poznajem i cijenim i kao fotografe i kao osobe, čujem – ovo ti je jako dobro…


__________________________________________________________________________

Bavite se i akovima. Imate li problema u nalaženju modela?

Zlatko: Pa, i ne. Veći problem je naći slobodno vrijeme, uskladiti ga, prikladan prostor. Iskreno, u zadnje vrijeme i nisam baš bio  pretjerano aktivan u ovom segmentu, ali planiram to uskoro promijeniti – pripremam, zasad kao ideju, a uskoro i nadam se i realizaciju, seriju nadrealističkih aktova.

Pa, modeli, ako vas zanima, javite se…

Aktivni ste član i potpredsjednik Foto kluba Osijek. Možete li u par rečenica predstaviti klub: od kada postojite, koliko imate članova, koje su vam aktivnosti, organizirate li i izložbe?

Zlatko: Klub ima dugu tradiciju, preko 70 godina, i ja danas imam čast održavati tu tradiciju, kao član i podpredsjednik. Za sve ovo vrijeme, kroz klub je prošlo više od 1000 članova, danas ih je stotinjak, od kojih 40- 50 aktivnih.

Definitivno smo među najboljim klubovima u Hrvatskoj. Upravo ovih dana traje fototečaj za nove zaljubljenike u fotografiju, a uz mjesečne klupske izložbe na kojima se predstavljaju članovi, održavamo godišnje i 2 velike izložbe namijenjene širokoj javnosti – Salon digitalne fotografije – ove godine u Kazamatu, te Županijsku izložbu – tradicionalno u Magisu.

Neki od poznatijih članova kluba?

Zlatko: Prošlo je tu puno poznatih osoba, ne mogu a ne spomenuti Topića, oca i sina, Romulića, tu je godinama predsjednik kluba Adam, Rajle, Makarović, Paić, Mini Gorjanski, Sontacchi i još dosta njih, neka mi ne zamjere što sve ne spominjem.

Organizirate li možda i neke tečajeve za npr. potpune početnike u fotografiji?

Zlatko: Kao što rekoh, jedan upravo traje, a vode ga odlični predavači i fotografi, Hrvoje Glavaš i Damir Rajle.

Za kraj molim da izdvojite 3 fotografije koje po vama definiraju vaš rad i zašto?

Zlatko: Teško mi je to, trebalo bi mi puno vremena, pa neću to ovaj put učiniti. Možda bolje da ih izdvoje drugi, koji eventualno znaju ponešto o mom radu…

Od Nove godine, postoji web stranica – ars obscura – koju je izradio moj prijatelj, fotograf i web dizajner Milorad Čakardić, i na kojoj je dio mojih fotografija, pa kog zanima, nek pogleda i izdvoji ako se u nečemu pronalazi…

Planirate li skoro neku izložbu i na čemu trenutno radite?

Zlatko: Prošle godine imao sam 2 samostalne izložbe, u galeriji Olimpijade kulture, i zadnju, pred Novu godinu u Escobaru. Nemam neke kratkoročne planove za izložbe, ali tko zna… Trenutno bi trebala ići jedna serija – ruke, pa nadrealistični aktovi, i tako, još ponešto…

Zlatka smo zamolili da kada naiđe na inspirativan prozor sudjeluje u našoj rubrici “Prozori s raznih strana svijeta”, nadamo se da nas neće zaboraviti.

zlatko.fotosavez.com

fotoklubosijek.hr

Autor: Maja

Lifestyle: Fotografija je strast

Stil – Shabby Chic

potražite nas od 1.12.2010.na www.prozorudom.com

Bojice, škarice, ljepilo, krpice i salvete…to je dio djetinjstva većine od nas. Od svih igračaka (kojih nije bilo previše) najviše smo voljeli rezuckati sličice, praviti kolaže i bojati sve što nam dođe pod ruku te krojiti haljinice za naše lutkice…. U nekima od nas taj duh i kreativnost su se zadržali i kasnije, a neki ponovo pokušavaju otkriti to dijete u sebi.

Spojiti svoju strast i hobi sa svojim poslom nemaju mnogi od nas prilike, predstavljamo vam osobu kojoj je to (i na naše veliko zadovoljstvo) uspjelo:  Teu Jukić iz Zagreba, voditeljicu kreativnih radionica.

Za sve one koji vas ne poznaju molim da se predstavite u 2-3 rečenice, odakle dolazite i čime se bavite?
Tea: Iako sam po struci diplomirani ekonomist, nakon nekoliko godina provedenih u struci svoju sam strast i ljubav prema oslikavanju interijera pretvorila u posao. U posljednjih 5 godina bavim se oslikavanjem namještaja i zidova raznoraznim tehnikama. Od rujna prošle godine dana radim i kao voditeljica kreativnih radionica u trgovini NB Hobby&Art iz Zagreba, a posebno me veseli i moj kreativni blog namijenjen svim kreativcima diljem Hrvatske jer to je mjesto gdje se ljubav i strast prema stvaranju isprepliću, a tajne zanata nesebično dijele.

Osim što vodite radionice pišete i na svome blogu. Što zapravo “kreirate” na njima ?
Tea: Mnoge žene bi voljele naučiti kako uporabnim i dekorativnim predmetima u svome domu podariti sasvim novo ruho ali ne znaju kako. Stoga dolaze na moje radionice koje u suradnji s NB Hobby&Art trgovinom organiziramo u mnogim gradovima iako smo pozicionirani u Zagrebu. Učim ih tehnikama decoupage-a (salvetna tehnika), oslikavanju stakla, gipsa, drveta, terracote, shabby chic efektima i sl. Na svom blogu pokušavam svim čitateljicama koje ne mogu pohađati radionice približiti navedene tehnike i ponuditi im razne ideje koje im daju inspiraciju za vlastite kreativne uratke. To je i mjesto gdje se mogu upoznati kreativci diljem Europe i razmjenjivati svoja iskustva i znanja.

Možete li se sjetiti kako je sve počelo, jeste li se i u djetinjstu voljeli kreativno izražavati?
Tea: Oduvijek sam imala potrebu crtati po zidovima i namještaju, što je zasigurno izluđivalo moje roditelje, no kako je moja majka završila Školu za primjenjenu umjetnost imala je beskrajno strpljenja i razumijevanja za moje “nestašluke” i poticala moju kreativnost.

Vaš osnovni posao uz vođenje radionica je restauracija i oslikavanje namještaja i interijera. Koja su vaša iskustva?
Tea: Time se profesionalno bavim posljednjih nekoliko godina a angažiraju me podjednako pojedinci i poduzetnici za svoje interijere. Iako mnogi misle da su takve usluge jako skupe, primarni koncept kojem ja pristupam je napraviti “boom” za malo novaca. Mislim da nije jako teško s velikim budžetom urediti neki interijer, već upravo minimalnim troškovima i s velikom dozom kreativnosti i mašte. Sjećam se izazova gdje je od vrlo jeftinih i običnih sobnih vrata trebalo napraviti čudo – tehnika oslikavanja čipkom i zlatna akrilna boja bile su pun pogodak – i dan danas svi koji ih vide misle da su koštala tisuće kuna a zapravo se radi o par stotina.


Postoje različite tehnike kojima se koristite u svome radu: decoupage, pittorico, oslikavanje čipkom…možete li ukratko objasniti svaku od njih za sve čitatelje koji se prvi puta susreću s njima?
Tea: DECOUPAGE: oslikavanje pomoću salveta, papirnatih maramica, specijalnih decoupage papira i soft rižinih papira
potreban materijal: ljepilo za decoupage i plosnati sintetički kist
raspoložive podloge: drvo, staklo, gips, terracota, metal, papir, karton, tekstil
PITTORICO: tehnika oslikavanja pozadine oko decoupage motiva
potreban materijal: akrilne boje, retardator (medij za usporavanje sušenja akrila), kistovi, spužvice
raspoložive podloge: drvo, staklo, gips, terracota, metal, papir, karton, tekstil
OSLIKAVANJE ČIPKOM: tehnika oslikavanja glatkih površina radi dobivanja predivnih reljefa
potreban materijal: špatula, pasta, ostaci čipke (zavjese, stolnjaci i sl.)
raspoložive podloge: drvo, gips, zidovi, terracota, metal, papir, karton


Svi smo čuli za shabby chic ali nismo sigurni što zapravo znači, možete li malo pojasniti?
Tea: Za razliku od uvriježenog mišljenja, SHABBY CHIC nije tehnika već EFEKT. Dakle, radi se o nekoliko tehnika kojima se novim stvarima želi podariti dotrajali, pohabani dojam. To je stil koji je nastao 80-ih godina a njegova je predvodnica Rachel Ashwell. Ono što je u modi VINTAGE to je u uređenju interijera SHABBY CHIC.

 

Rachel Ashwell

Tamnija boja na rubovima namještaja koja se premazuje voskom ili glicerinom a sve kako bi se u konačnici prekrila svijetlijom bojom i pobrusila na voskanim mjestima. Može se koristiti sa ili bez decoupagea, često je upotpunjujemo i tehnikama patiniranja i pozlate. Talijanski i engleski shabby njeguju nježne pastelne boje (ivory, vanilla, beige, pistaccio i bijela) dok su francuzi otišli korak dalje i prepoznajemo ga po eklektičnim kombinacijama zlata, tirkiza duboko ljubičaste i boje patliđana.


Kada uđemo u trgovine s hobby priborom čini nam se da ima jako puno nepoznatih materijala. Gdje se educirate i učite kako primjenjivati nove tehnike i materijale?
Tea: Najveći sam dio tehnika sama savladala educirajući se mnoštvom knjiga i časopisa koje sam naručivala diljem svijeta, iako je najbolji način za učenje metoda uspjeha i pogrešaka. Vidim nešto što mi se svidi pa uništim nekoliko kutijica prije nego što dođem do konačnog rezultata.  Trgovina NB Hobby&Art me redovito šalje i na razna usavršavanja, eto upravo sam se jučer vratila iz Bologne gdje sam sudjelovala na treningu za svladavanje tehnike filcanja za izradu raznih dekorativnih predmeta i accesoara.


Često radite i s djecom, kako prihvaćaju radionice ? Jesu li možda bolji “učenici” nego odrasli?
Tea: Djeca su u svojoj iskrenosti i zainteresiranosti zaista najbolji učenici i pravo je zadovoljstvo raditi s njima. I sama imam dvije kćeri u dobi od 10 i 5 godina i mogu prepoznati što bi se klincima moglo svidjeti od tehnika. Naravno, sve su kreativne tehnike prilagođene njihovom uzrastu i najčešće ih organiziramo tematski i vežemo uz razne prigode (Božić, Uskrs, Fašnik, Valentinovo, Majčin dan i sl.)


Nedavno ste imali nekoliko radionica u Osijeku. Da li ste prvi puta u našem gradu i kakvi su dojmovi? Jesu li Osječanke kreativne?
Tea: Da, po prvi sam puta gostovala u Osijeku i bila sam nemalo iznenađena kojom pozitivnom energijom osječanke pršte! Simpatično je što smo za osječku premijeru odabrali upravo tehniku oslikavanja čipkom, pa su se slavonke već po tradiciji pokazale kao žene koje odlično peku kolače. Zašto? Pa zato što je pasta preko čipke na terracoti koju su radile bila SAVRŠENO prevučena, baš kao i šlag na torti! To od prve mogu napraviti samo prave gurmanke i majstorice od kolača!

Uskoro opet dolazite u Osijek. Tom prilikom održati ćete nekoliko radionica. Koje su to i kako se možemo prijaviti na njih?
Tea: S velikim veseljem vas sve pozivam da nam se pridružite na osječkim kreativnim radionicama koje za vas organizira DESIGN STUDIO ZEBRA (Hrv. Republike 2, Osijek) a prijaviti se možete telefonom na broj 031/210-029. U prilogu se nalazi i kratki pregled tema i termina, odaberite nešto po svom ukusu i dođite zabaviti se s nama i naučite nešto novo!

10.06.2010. – četvrtak
12:00-13:30– PITTORICO – staklo
14:00-15:30– ANTIQUE DECOUPAGE – slik.platno
16:00 -17:30–POZLATA – drvo
18:00-19:30– AKRIL + PATINA – staklo
20:00-21:30– ANTIQUE DECOUPAGE – slik.platno

11.06.2010. – petak
08:30-10:00– PITTORICO – staklo
10:30-12:00– POZLATA- drvo
12:30 -14:00– AKRIL + PATINA – staklo

hobbychic.blogspot

shabbychic

Autor: Maja

Stil – Shabby Chic