Interijer restorana u etno stilu

Interijer jednog restorana u de luxe etno stilu s obiljem zanimljivih detalja.

Ima tu svega: rustike, patchworka u indijskom stilu na klupama, baroknog kristalnog lustera, kamenih kocki na podu koje se nastavljaju s ceste, oslikanih zidova, dosta antikviteta i hrabrog izbora boje za zid – tamne ljubičaste …

Meni se ovo sviđa, a vama?







Oglasi
Interijer restorana u etno stilu

Stilovi – industrijski chic

Charlie Chaplin u filmu Modern times

Jamačno još niste čuli za ovu vrstu “chica”?

Nije ni čudo, puno ljudi provodi barem 8 sati dnevno u njemu i smatra ga sasvim normalnim okolišem.

Industrijski chic oživljava nostalgični duh vremena industrijske revolucije  i tvorničkog dizajna prve polovine prošlog stoljeća: metalni namještaj ukrašen hrđom, betonski podovi, zidovi od grube cigle te funkcionalnost svih elemenata bez suvišnih ukrasa, odlike su ovog vintage stila koji se odlično uklapa u moderne trendove uređenja.

Nedavni posjet gradu Poznanu i trgovačkom centru “Old Brewery” potaknuo me da vam opišem ovaj stari neobični stil uređenja koji i danas postaje sve popularniji.

Poznan se smjestio na zapadu Poljske u ravnini s gradom Berlinom od kojega je udaljen je 200-njak kilometara. Na svakome je koraku očiti da grad dosta polaže na očuvanju arhitekture u kojoj su razvidni utjecaji njemačke kulture, što nije ni čudo kada se zna da je bio dio Njemačke do Drugog svjetskog rata. Povijesni identitet svakog grada čini zasigurno i tvornička arhitektura s kraja 19. i početka 20. stoljeća, pitanje je samo koliko je cijenimo i znamo li je pretvoriti u nešto moderno i funkcionalno. Poljaci svoju ostavštinu zasigurno znaju cijeniti.

Centar grada je prepun sređenih fasada i luksuzno uređenih kafića
Ove simpatične zgrade uglavnom nisu šire od 2-3 metra

Stara pivovara iz 1876. u centru grada donedavno je bila ruglo, a sada je  pretvorena u luksuzni trgovačko-kulturni centar. Prije nekoliko godina proglašena je najljepšim trgovačkim centrom u svijetu, a dobila je i neke arhitektonske nagrade. Da ove nagrade zaista nisu pretjerivanje, možete se, nažalost, najbolje uvjeriti samo osobnim posjetom.

Iako je restauracija i nadogradnja ovog prostora bila dosta skuplja nego gradnja potpuno novog centra na ledini, zanimljivo je kako su investitori i gradska uprava ipak odlučili sačuvati jednu interesantnu povijesnu građevinu od propasti i pri tome ipak izvući i materijalnu korist. Ovo zdanje, naime, dnevno posjeti oko 30.000 posjetitelja!

Nekada orunula stara pivovara pred rušenjem, danas najljepši trgovački centar
Elementi starih strojeva izgledaju poput skulptura
Ulaz u trgovački centar mogao bi biti i ulaz na stari kolodvor

Čak ako ništa i ne mislite kupovati, dovoljno je doći u razgledavanje ove impresivne građevine.  Spoj starih ciglenih zidova, željeznih mostića koji spajaju nekada odvojene zgrade i  dijelova starih strojeva s ultra luksuznim i blješteće uređenim trgovinama najpoznatijih svjetskih marki, pružaju nezaboravan vizualni doživljaj. Ovdje je kontrasni spoj starog/0r0nulog i novog/sjajnog doživio najbolje izdanje. Splet uličica i mostića na 5 etaža čini ovo zdanje malim labirintom posvećenim tvorničkoj arhitekturi.

Ovdje se zaista ima što vidjeti, jer se centar proteže na 130.000 m2 i predstavlja nezaobilaznu točku turističkoga obilaska.

Rado bih i kod nas vidjela ovako iskorišten napušteni prostor starih tvornica kojih ima gotovo svaki grad.

U centru Osijeka nalazi se napuštena i zaboravljena prekrasna zgrada iz 1856.g. nekadašnje tvornice žigica “Drava”. Ova tvornica osnovana je 23 godine nakon izuma prve žigice u svijetu, a izgrađena je od pune opeke. Ne kažem da bi mogla postati nova “Old Brewery”, ali zasigurno bi joj se mogla pronaći funkcionalna namjena kao uspomena na identitet industrijskog grada kakav je Osijek početkom 20. stoljeća i bio. No, kako to kod nas uglavnom ide nekako naopako, pročitajte ove zanimljive priča1 i priča2 o neizvjesnoj sudbini zgrade.

Pogled na "pivovaru" noću

Industrijski stil u domu, čini nam se, kao da oživljava djelić atmosefere (vizualno i mirisno) tvorničke radionice, radničke svlačionice, kantine ili ureda.   Metalni ormarići s puno ladica, svjetiljke gotovo ogoljene do suštine funkcionalnosti i dašak “luksuza” u vidu starog ventilatora ili sata najčešći su elementi ovog “chica”.

Ovaj prilično grubi i hladni stil, pretpostavljam, neće se dopasti baš svakome. Meni se posebno sviđaju lampe koje izgledaju kao da su izašle neki dan iz nekog razvikanog minimalističkog design-studija, a ne iz radionice nekog anonimnog tvorničkog kreativca.

Sigurna sam da bi se u našim starim i napuštenim tvorničkim halama kojih ima na pretek našlo podosta zanimljivih komada. Ljubitelji antikviteta što čekate – bidermajer i alt deutsh su out, industrija je in!

Oronuli metalni ladičari "na ključ" ne kriju svoju starost
Tri sestrice
Ovakvu bih rado uklopila u neki interijer
Rješenje za sve sitnice koje sada gubimo po velikim ladicama. Vidim ga s vintage natpisima: Klarine narukvice, obiteljske fotografije, neplaćeni računi, konci i dugmići, olovke i gumice... (nastavi niz)
No, dobro, malo liči na zatvorski chic, ali...
Ovdje mi je sve totalno cool
Ah, koja svjetlosna ljepotica
Uvjerljivo najsimpatičniji "luster"
Ovakva kolica bi poslužila i za prijevoz koječega po kući (ako volimo često razmještati), ne samo za ukras
Ovo je prava "stolna" lampa

Ako se odlučite za ovaj stil, naravno, nećete cijeli prostor urediti tako, iskoristite poneki element i uklopite ga u postojeći interijer; miksanje stilova je ne samo dozvoljeno, nego i poželjno!

Stara tvornička kolica pretvorena u stolić za kavu i metalni ukrasi na zidu elementi su industrijskog chica u ovom interijeru

Kada malo bolje razmislim, naši buvljaci su prepuni poluhrđavih detalja industrijskog stila. Zato prije nego što okrenete pogled s neuglednog kotača stare kosilice, metalne kante za otpatke ili zahrđalog alata, razmislite kako su oni u stvari “chic” i kako bi mogli izgledati u vašem domu na zidu.

Ponuda jednog štanda na buvljaku - industrijskog " šika" kol`ko hoćeš. Obratite pažnju na napis "Opasno po život" mislim da bi se odlično uklopio u jedan otkačeni interijer.

Ako vas je ovaj stil zaintrigirao, za ideje obavezno posjetite Factory20.

Autor: Maja

Stilovi – industrijski chic

Osječka buvlja pijaca

Na štandovima s odjećom se skupljaju uglavnom žene

Svake nedjelje prijepodne, bilo da je +35 ili -10, na čuvenu osječku “auto-piju” na Čepinskoj u sklopu koje radi i nadaleko poznati buvljak, sjati se na tisuće posjetitelja. Dosta ih prodaje, a samo nekolicina zaista kupuje auto, ponetko traži zvono za stari bicikl ili polovni “šaraf” za bušilicu, a većina naprosto ubija vrijeme u nedjelju prijepodne.

Osječki buvljak smestio se na rubu grada na najprometnijoj gradskoj cesti pa unatoč tome što postoji službeni parking koji je premalen, većina automobila je prisiljena parkirati uz rub prometnice tako izazivajući mali prometni čep. Već više puta bila je poduzimana opsežnija akcija uklanjanja auta s prometnice, ali uz slab rezultat,  čini se.

Najnoviji modeli obuće
Dok se prodaju drangulije može se i malo pročavrljati s poznanikom na klupici

“Dok su žene u crkvi na misi, mi muškarci vršljamo po auto-piji” – kroz smjeh odgovara poznanik kojeg pitam zašto i koliko često dolazi. “Svake nedjelje smo ovdje, naravno!” – odgovara.

Osječka “pija” tako već desetljećima okuplja domaće i one iz bliže okolice na glavni nedjeljni događaj u uspavanom gradu. Čika Božo, vikendaški susjed, ovdje dolazi već cijeli život. Sada je u mirovini, a prije je imao pokretni kafić koji je odlično radio svake nedjelje. Kaže, da ne može zamisliti da barem i jednom ne dođe, tko zna što bi se značajno moglo baš tada dogoditi!

Nađu se i kompjutori

Osim glavne atrakcije – polovnih automobila svih godišta i marki – nudi se doslovno sve.  Od voća i povrća, tekstila, cipela, tehničkih uređaja, drva za ogrjev, alata, knjiga, namještaja, vijaka, svih mogućih rezervnih dijelova, “umjetničkih” slika do ponekog vrijednog ili barem polu-vrijednog antikviteta.

Betonske klupe za izlaganje robe popune se pretpostavljam već u ranu zoru pa ostalima ostaje na raspolaganju cerada na prašnjavoj cesti. Tako se nabacano doslovno u prašini može naći hrpa “konfekcije” po najnovijoj modi, pristigle direktno s milanskih pista. Ni kupcima to izgleda previše ne smeta.  Na svim “štandovima” su barem dva ili tri potencijalna kupca koji se cjenjkaju za poneku sitnicu. Cijene povoljne, već od nekoliko kuna, ako vam malo hrđe na rabljenom čekiću ne smeta.

"Eh, baš ovakav mi treba, mrvicu duži!"

Na pijacu stižem oko 11 sati, gužva je na vrhuncu, a slobodan parking pronalazim dobrih 10-tak minuta hoda dalje. Već na prilazu pijaci na parkiralištu mnogobrojni nude svoju robu. Većina “gepeka” je otvorena a u njima gajbice s paprikom, šljivama ili grožđem. Tu su se snašli oni koji su zakasnili s ulaskom u službeni prostor. Usput srećem poznanika koji prodaje voće. “Malo prodajem iz svojeg voćnjaka” – govori.  “Dobro mi dođe uz redovan posao” – smije se i govori da mu je ostalo još malo grožđa, a šljive su još jutros “planule”.

Obilje voća i povrća. Sezona je zimnica.

Gužva je zaista velika, ljudi se guraju u uskim prolazima između štandova. Mnogi čuče i prebiru kojekavne šarafe i šarafiće. Pomalo se čudim toj muškoj navici da u svojim šupama vole imati hrpe nepotrebnih metalnih stvarčica. Za mnoge stvari nemam pojma čemu bi mogle uopće služiti – drugi izgleda nemaju tih problema.

Nakon prolaska i pažljivog pregledavanja na desetke štandova konačno mi nešto privlači pažnju – stari valjak s “mustrom” s kojim su se davno ukrašavali zidovi nakon krečenja. I moja baka je svake dvije godine uredno krečila svaku sobu u drugu boju s crtom pri plafonu i modernom šarom u srebrnoj boji na zidu. Prodavatelj traži 75 kuna. Čini mi se puno, ali on , nakon što vadi još jedan s drugačijim uzorkom, ne popušta.” Na sajmu antikviteta traže i 120 kuna” – govori. “Ni ja ne mogu dati ispod 75!”  Zahvaljujem mu se i krećem u daljnju potragu za nepotrebnom sitnicom koja će me oduševiti.

I napokon – bingo! Pronalazim dva stara noćna ormarića u dobrom stanju po povoljnoj cijeni. Ljubazni prodavatelj mi također nudi uslugu nošenja do udaljenog automobila, što ja zahvalno prihvaćam sva sretna što za cijenu jednog valjka dobivam dva ormarića koja ću sama “urediti”.

Dva žuta ormarića privukla su moju pažnju

Velike gužve su na štandovima gdje se nude patike po 50, a odjeća po 10 kuna. Snalažljivi Romi dižu najveću galamu i privlače potencijalne kupce, a poneki su se i modernizirali razglasom. Ljudi se guraju ko da se daje džabe (samo 10 kunića!). Neki se i ljute što ih slikam. Valjda misle da sam neka inspekcija.

Ako vam baš treba polovna wc školjka ne propustite priliku!
Nude se i relikvije iz ne tako davnih vremena
Patike po 50 kuna privukle su mnogobrojne mame s malom djecom. Škola počinje sutra!
Sve po samo 10 kuna!
I harmonikaš je našao svoje mjesto pod suncem, pa zabavlja prolaznike. Nakon što mu zazvoni mobitel uredno prekida pjesmu i viče glasno : Alo!!
Svi predmeti imaju neispričanu priču. Slika nepoznatih mladenaca za 50 kuna budi u meni nostalgiju.
Za jedini iole vrijedan komad namještaja traži se 2500 kuna. “Na internetu takav “isti” košta 6″ – tvrdi prodavatelj uvjeravajući me da se radi o hrastovini. Nakon što mu kažem da hrastovina nikako nije, on odgovara – “Možda, onda je još nešto bolje od hrastovine!”
Vrhunska ponuda: polovne čizmice, par kotačića, brisači za šoferšajbu, konfeti za svatove, 2 zahrđala kuglična ležaja, polovne patike, hrpa zapetljane žice… sve je to ponuda samo jednog štanda
Tko se ne sjeća znački koje su skupljali svi?
Tko kaže da su knjige skupe - ove su po desetak kuna

Gledajući  to šarenilo, koje bi većina ljudi automatski bacila na smetlište, postaje mi jasno zašto se ovo zove “buvlja pijaca”. Sigurna sam da, u ne tako davnoj prošlosti, kupovinom polovnog kaputa nije bila rijetkost dobiti u paketu i ponekog nevidljivog stvora – buhu!

Neke na buvljak natjera nužda a neki tu naprosto vole kupovati. U svakoj slučaju nemojte se sramiti kupiti ponešto za svoj dom jer je to trenutno vrlo šik.

Hoću li opet na buvljak? Hoću. Prvu slobodnu nedjelju.

Autor slika i teksta: Maja

Osječka buvlja pijaca

Staro, starije, najstarije …

Ludovanje za starim i pohabanim namještajem doživjelo je vrhunac shabby chic trendom. Sada je moguće svima uživati u skupim “antiknim” komadima namještaja bez grižnje savjesti da smo potrošili previše novaca.

Uz malo muke i truda moguće je oživjeti (spasiti) stari bakin ormar ili stol koji bi još samo prije 10-tak godina završio na otpadu.

Što je to tako privlačno u oštećenom i oguljenom šifonjeru da ga skoro svi žele imati?

Staro, starije, najstarije …