Interijer restorana u etno stilu

Interijer jednog restorana u de luxe etno stilu s obiljem zanimljivih detalja.

Ima tu svega: rustike, patchworka u indijskom stilu na klupama, baroknog kristalnog lustera, kamenih kocki na podu koje se nastavljaju s ceste, oslikanih zidova, dosta antikviteta i hrabrog izbora boje za zid – tamne ljubičaste …

Meni se ovo sviđa, a vama?







Oglasi
Interijer restorana u etno stilu

Kako se živjelo nekada – etno stil

Baranja zimi

Inspiraciju za razne stilove najčešće nalazimo u prošlosti ili drugim kulturama. U fazi ubrzane industrijalizacije i otkrivanja novih (umjetnih) materijala tijekom prošlog stoljeća sve što ima porijeklo u prirodi i donedavnom jednostavnijem načinu života, dobilo je etiketu zastarjelog, lošeg, “seljačkog” i sl. U zadnjih 100-njak godina čovjek je drastičnije promijenio svoj stil života, nego u zadnjih tisuću godina. Kako si iz desetljeća u desetljeće poboljšavamo standard života i opskrbljujemo se raznim tehnološkim čudima, koja postaju sasvim normalna, tako ubrzavamo i tempo života i povećavamo svakodnevni stres. Većina od nas izgubila je skoro svaki kontakt s prirodom, a djeca sve manje i manje imaju priliku vidjeti u živo čak i običnu domaću životinju. Mnogima ostaje spas posjećivanje rodbine na selu gdje se još uvijek može osjetiti život u skladu s prirodom.

Neki od nas već su odavno shvatili da tehnologizacija u sebi nosi zamke odvajanja čovjeka od prirode, te se polako uvode trendovi vraćanja čovjeka životu u skladu s prirodom. Danas nam je gotovo nezamisliva gradnja bez upotrebe betona, čelika ili modernih izolacijskih materijala kao što su stiropor ili staklena vuna. Problem s modernim materijalima je da iz dana u dan nailazimo na rezultate istraživanja o njihovoj štetnosti. A za gradnju udobnog doma bilo je potrebno tako malo.

Prilikom nedavne posjete Šokačkoj kući u selu Topolju ostali smo zadivljeni kako je jednostavan i skladan život donedavno bio. Za gradnju kuće bili su vam dovoljne sirovine koje nalazite oko sebe: zemlja (glina), drvo i slama.

Selo Topolje smjestilo se na sjeveru Baranje uz samu mađarsku granicu. Smješteno na maloj uzvisini u prošlosti je uspješno odolijevalo brojnim poplavama koje su prijetile iz obližnjeg Dunava dok se samo korito nije ukrotilo nasipima. Danas se u blizini Topolja nalazi topoljački Dunavac, slijepo crijevo Dunava, koje je nekad bilo dio toka Dunava. Svi ribiči i izletnici nadaleko prepoznaju Dunavac po nazivu Puškaš.

Puškaš - ribički i izletnički raj na sjeveru Baranje

Topolje je po tradiciji šokačko selo i u prošlosti uglavnom je živjelo od uzgoja žitarica, lana, konoplja i povrća. U stočarstvu najizdašnija grana bila je ovčarstvo, pa je tako i same vune bilo u izobilju. Sama Baranja je prirodno prebogat kraj, pa je u šumama bio divljači, a u ritovima i močvarama obilje riba. Ostati gladan u tako bogom-danom području je zbilja teško.

Zahvaljujući naporima i entuzijazmu članova udruge Društvo prijatelja baranjskih starina “Ižip” Topolje, 2007. godine pokrenuta je inicijativa za obnovu stare staje s kolnicom pokrivene trskom, koja je još 1984. g. evidentirana kao nepokretni etnološki spomenik kulture, a u međuvremenu se pretvorila u ruševinu. Sav proces rekonstrukcije nadgledao je Konzervatorski odjel iz Osijeka.

Nekada staja s krovom od trske, danas muzej

Etno stil gradnje danas podrazumijeva upotrebu prirodnih materijala, često rukom obrađenih kako bi zadržali izgled hand-made proizvoda. Koriste se materijali koje možemo naći u tradicijskim kućama kraja, a to su drvo, slama, opeka i glineni crijep. U priobalju sve se više koristi (kao nekada) kamen, a tehnika gradnje suhozida (gradnja kamenom bez upotrebe vezivog materijala) pokušava se spasiti od zaborava. Beton, plastika i slični moderni materijali nisu poželjni, a ako ih koristite onda ih je potrebno i sakriti (obložiti) nekim drugim materijalom kako biste dobiti autentičan etno izgled.

Dvorište Šokačke kuće

Potpuno autentičnu kuću danas bi bilo jako teško izgraditi jer je nažalost, većina starih zanata izumrla, pa će vam veliki problem predstavljati i nalaženje majstora koji će pokriti krov trskom. A ako im kažete da želite graditi kuću bez upotrebe betona, blokova i cigle, nego koristiti samo zemlju svi bi vas u čudu gledali i proglasili neuračunljivim, no još ne tako davno kuće su se tako gradile.

Kola i saonice

Šokačka kuća u Topolju je dobar primjer tipične obiteljske kuće s pripadajućim zgradama s početka prošlog stoljeća.

Zgrada je dovršena 1918.god.

Izgrađena je od građevinskog materijala koji je bio dostupan svuda u okolini u prirodnom obliku – nabijena zemlja, i to svi elementi kuće – zidovi, strop.

Zidovi su rađeni od zemljanog naboja i krečili su se iznutra i izvana svake godine poslije zime. Tehnika gradnje naboja sastoji se u postavljanju oplate od dvije daske i nabijanja zemlje u visini 10-20cm između njih. Zidovi su debljine 40-50cm što je dosta dobra toplinska izolacija (pogotovo za ono vrijeme), a ljeti je to idealna izolacija od pregrijavanja unutarnjeg prostora.

Strop je izveden od drvenih greda na razmaku, a između se popunjavalo zemljanim plahtama sa trskom i onda se podgled stropa premazao krečom.

Krov je drveni od hrastove građe, a pokrov je neka vrsta šindre ili trska.

Podna obloga - podmazana soba

U svim prostorijama, osim kujne, nalazi se zemljani pod. Pod bi se zimi uništio, napravile bi se neravnine, ali bi se preko ljeta prekopao, te premazao smjesom kreča i žute zemlje. Pod bi dobio relativno glatku površinu koja se lagano održavala, a to je ujedno bila i dezinfekcija. Prostorija se po tome nazivala podmazana soba.

Kuća za stanovanje sastoji se od otvorenog ulaznog prostora – ganka i pet prostorija: soba, kujna (kuhinja), dva kijera i gator-špajc (podrum-ostava).

Karakterističan raspored prostorija šokačke kuće

Život u kući je bio organiziran u zadrugu, živjelo je više obitelji odnosno više generacija jedne obitelji. Ova kuća bila je zadruga obitelji Andrić.

Ganak

Ganak je otvoreni ulazni prostor, potpuno natkriven i sa par stepenica uzdignut iznad dvorišta. To je komunikacijski prostor između dvorišta i prostora za stanovanje.

Na ganak se pristupa iz dvorišta i ima stupove koji nose krov (sve zemljani naboj) na razmaku cca 2m. Glavni ulaz je posebno oblikovan u svod.

Prostorija do ulice koja gleda na put zove se soba i to je jedina prostorija u kući koja ima taj naziv. Soba je imala funkciju dnevnog boravka i spavaće sobe. Soba ima dva prozora na ulicu i u nju se ulazi iz kujne.

Središnje i svakako najznačajnije mjesto u sobi zauzimala je peć od zemlje. Radila se kao pleter od pruća sa zemljom, to se nabijalo i sušilo. Održavala je temperaturu 24sata. Oko peći se izvela klupčica za sjedenje od nabijene gline koja je bila izdignuta iznad zemlje, a iza peći do zida bio je obično veći prostor-zapeć- i tu su sjedila i igrala se djeca.

Domaćin pokazuje zemljanu peć oko koje se lovilo mjesto u zimskim mjesecima. Na vrhu je najčešće bila mačka.

U sobi se nalaze tri kreveta, jedan za gazdu i gazdaricu, jedan za gazdine roditelje (nasuprot njega) i ta dva kreveta su smještena uz prozor. Jedan krevet nalazi se uz ulazna vrata i zove se komarnik jer je iznad sebe imao tkaninu koje je štitila od kukaca ali i nepoželjnih pogleda kada je na njemu spavao bolesnik ili rodilja dok se oporavljala nakon poroda.

Bračni krevet za gazde je tako mali da se čini da je dječji
Komarnik ispod kojeg su skrivani bolesnici jer je to bilo sramota

U sobi se još nalazi stol za jelo (između dva kreveta uz prozor). Drveni stol, stolice i kreveti obojani su u plavu boju sa sitnim cvjetnim uzorkom – plava boja im daje baranjski štih.

Za stol ste mogli sjesti tek kad se udate ili postanete momak
Platno se nije kupovalo,tkale su ga žene u slobodno vrijeme

Prekrivači za krevet, stolice , jastuci izrađivali su se u više boja-što je bilo više boja to je kuća bogatija. Izrađeni su od vune koja se naravno ručno bojala, a najskuplja za napraviti bila je ružičasta boja – zvali su je modra. Naš simpatičan domaćin iz društa Ižip nam je ispričao kako su se babe u selu donedavno jako čudile kada biste im rekli da je nebo modre (roza) boje, što je često izazivalo smiješne situacije.

U kujnu se ulazi sa ganka. Središnje mjesto u kujni zauzima peć za loženje.

Mm probati pizzu iz ovoga!

Osim što služi za loženje, u peći se i priprema hrana u zimskom periodu. Peć ima otvoreno ognjište i izvrsno riješenu ventilaciju tako da dim uopće ne ulazi u prostoriju. Uz peć se nalazi pribor za njeno opsluživanje, lopata za peć… Od 50-tih g. hrana se pripremala na zidanom šporetu. Naš domaćin nas uvjerava da je pizza pečena u ovoj peći izvrsna!

Ljeti se kuhanje selilo u posebnu zgradu u dvorištu koja se zvala “garava kuća”  koja je osim za kuhanje na otvorenom ognjištu odmah služila i kao pušnica za dimljenje mesa. Unutar nje je bila i ljetna kujna gdje se jelo u toplim mjesecima. Garavom (crnom) su je zvali jer joj je strop bio potpuno crn od dima.

Garava kuća
Garava kuća
Ognjište

U kujni se nalazi polica na kojoj je smješteno posude za kuhanje i jelo. Posuđe je zemljano.

Čanak – “zajednički” tanjur za jelo u koji se stavljalo gotovo jelo, kružio je pa su svi uzimali hranu iz njega. Danas bi to bila zdjela za posluživanje iz koje svako uzima jelo na svoj tanjur.

Ćupice – posude za kiseljenje mlijeka.

Kršov – posuda za vodu.

Polica sa suđem
Čanak i kršov

U kujni se nalazi još stol za jelo, klupice i krevet za slugu, a pored ulaznih vrata vješalica za odjeću – raf.

Kijer – prostorija do kuhinje, ulaz sa ganka. Prostorija nema prozora već samo vrata i iznad njih mali nadprozornik koji služi za ventilaciju. Vrata mogu biti i bez nadprozornika, a tada se, u svrhu ventilacije, ostavi mali otvor visoko u zidu koji se povremeno otvori za ulaz svježeg zraka.

U jednoj kući može biti više takvih prostorija, svaka sa posebnim ulazom, ovisno koliko gazda ima sinova – svakom sinu jedan kijer.

Kijer je potpuno prazan do ženidbe sina. Tada namještaj za kijer donosi mlada kao miraz – ormare, sanduke, krevet i svu opremu. U ormarima i sanducima nalazi se uglavnom ženina oprava.

Ormar - ponjavke
Ženska oprava
Sanduci

Gator-špajc – prostorija se nalazi na kraju kuće prema dvorištu i u nju se ulazi s ganka. U prizemnom dijelu smještena je špajc-ostava (korito za vodu, hrana, mast…), a s ulaza odmah vode stepenice na tavan i gator-podrum. Gator je samo ispod dijela kuće zidovi su mu od opeke, a strop je također zidani svođeni. Sve je zidano od nepečene opeke bez vezivnog materijala. Zidovi i strop su premazani krečom kao dezinfekcija. Pod je zemljani.

Špajc
Gator

Ovom pričom nastojali smo vam prikazati jedan drugačiji pristup oblikovanju prostora u kojem živimo,  koji je bio lišen modernih tehnologija, a kojem se i mi sve više vraćamo. Evo još malo detalja koje vrijeme nije pregazilo, a moglo bi vam se idealno uklopiti u uređenje vašeg doma. Razmislite…. a možete pregledati i bakin tavan.

Svjetiljka - nekada petrolejska
Zidni sat

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sanduk sa baranjskim motivom

U zadnje vrijeme se sve više vraćamo prirodi,  pa tako i materijali u građevinarstvu moraju biti ekološki prihvatljivi. Građenje nabijenom zemljom ponovno ulazi u graditeljstvo i sve je više prihvaćeno od arhitekata i graditelja u svijetu. Zidovi od zemlje imaju izuzetno dobar toplinski kapacitet i mogućnost akumulacije topline, velika površinska masa zidova daje izuzetnu zvučnu izolaciju, a o protupožarnim karakteristikama da i ne govorimo. Sve ćemo vam to opširnije predstaviti na našim stranicama … i zato dobro razmislite prije nego srušite staru bakinu kuću.

Izložba Od sjemena do ruha
Izložba Hrvatska Baranja

Ako vas put navede do Baranje obavezno posjetite Šokačku kuću u Topolju.  Osim što možete vidjeti kako se živjelo na selu prije 100-tinjak godina, u prizemlju nekadašnje staje nalazi se izložba Od sjemena do ruha koja prikazuje proces pretvaranja kudjelje i lana u kućni tekstil i narodne nošnje. Na tavanu, nekadašnjem sjeniku, pogledajte izložbu fotografija Maria Romulića Hrvatska Baranja.

Možda se i vi zaljubite u Baranju kao mi!

kontakt Društva Ižip:  bobanduric@gmail.com

Zanimljivi linkovi:

www.tzbaranje.hr

www.romulic.com

Photo©Maja, Tihana M.

Autori: Maja & Tihana M.

Kako se živjelo nekada – etno stil

Drvo, kamen i željezo – rustikalni stil

potražite nas od 1.12.2010.na www.prozorudom.com

© Marinelas

Kada bih vam onako u par riječi trebala opisati moj omiljeni stil uređenja interijera, onda su mi dovoljne gornje tri riječi. Pod onim “željezom” naravno mislim na kovane ili bakrene elemente. Mislim da nije teško pogoditi da se radi o tzv. rustikalnom stilu uređenja, možemo reći i seoskom ili etno stilu. To je svakako stil proistekao iz naše tradicije, a njegove elemente nalazimo svugdje u svijetu, u engleskom ladanjskom, francuskom seoskom, pa i u španjolskom stilu.

Prema rječniku hrvatskog jezika pojam rustikalno označava: jednostavno, grubo u izradi i snažne konstrukcije, u seljačkom stilu. Mislim da je to dovoljna definicija.

Kuća Medvedec u Tuhelju

Što rustikalni stil zapravo podrazumijeva?

Upotrebu prirodnih materijala, prije svega drveta, kamena i cigle u što prirodnijem, “neobrađenijem” obliku, ili takvog izgleda da podsjeća na ručnu obradu. Boje su tople, recimo “listopadna šuma u jesen” –  sve nijanse smeđe, žute, smeđe-crvene. Čiste , ravne, minimalističke i moderne plohe i materijali nisu dobrodošli u rustikalne prostore. Ovo nije stil za tehno-frikove.

Apartman u Etno selu Međugorje

Današnji tempo i stil života : posao-vrtić-brzinski ručak-umor od svega-spavanje ispred TV-a-budilica ujutro-pa sve ispočetka je poznat svima od nas. Ne čudi da je danas najpopularniji stil uređenja interijera moderni minimalistički, jer je prije svega funkcionalan, lak za održavanje i nije preskup jer se radi o tvornički pravljenim elementima.

Stres i svakodnevni pritisak, udaljavanje od prirode čini da  neki od nas barem u svom “home-sweet-home” domu žele napraviti toplu, opuštajuću i prirodnu atmosferu kao kontrast svemu ostalome izvana. Naravno, on podrazumijeva nešto više vlastitog rada, skuplje materijale, ideje i dobre majstore. Ali vrijedi truda jer ćete dobiti unikatan i poseban dom. Rustikalni stil ima određenu dozu romantike, to je povezano i s našim sjećanjima na djetinjstvo i odlascima “kod dide” na selo.

Kada posežemo za inspiracijom ne trebamo ići daleko u prošlost…to su “seljačke” drvene i zemljane ili “težačke” kamene primorske kuće iz 19. ili iz prve polovice 20. stoljeća kada se gradilo i obrađivalo ručno s materijalima koje smo mogli naći oko nas. Na kontinentu to je bilo drvo i glina (opeka), na moru kamen i drvo. Dovoljno je otići na selo, inspiracije za uređenje ćete naći na pretek.

Sve što je donedavno izgledalo jeftino i skromno sada nam izgleda tako privlačno i s dušom, za razliku od modernih materijala betona, čelika,  stakla, PVC-a i aluminija koji su praktični ali  ipak hladni i bezlični. Iako se mogu diviti nekim ultra-modernim i minimalistički uređenim interijerima, meni srce zaigra samo pred rustikalnim!

Primorsko zaleđe

Stare kuće pred urušavanjem npr. u Istri svijet je već prepoznao (pokupovao) i restaurirao. U jadranskom zaleđu i na kontinetu se može još uvijek naći kuća po povoljnijim cijenama. Ako želimo rustiku u svome (tek sagrađenom) stanu onda bi bilo dobro da se uključite u potragu za starim kućama pred rušenjem od kojih ćete moći iskoristiti nešto originalnog materijala i prenijeti ga u vaš dom, npr. stare grede ili opeku.

Glavna atrakcija prostora je otvoreni kamin

Zahvaljujući procvatu seoskog turizma zadnjih 15-tak godina mnoge drvene kuće u Zagorju, Posavini i Gorskom kotaru, zemljane u Slavoniji, te kamene kuće na Primorju su spašene od propasti. Naslijeđivanje oronule očevine nekada je bilo samo teret a danas može biti i unosna nekretnina.

 

Stogodišnja kuća u okolici Imotskog
Drvene kuće u parku Lonjsko polje

Ukoliko vas zanima ova vrsta kuća onda je možda krajnje vrijeme da po relativno pristojnim cijenama dođete do stare kuće u dalmatinskom ili hercegovačkom zaleđu. Pretpostavka je da će cijene zbog interesa stranaca u budućnosti rasti. Sada se još mogu naći gotovo čitava napuštena stara sela. Onaj tko se upušta u avanturu restauriranja treba biti svjestan da će cijena i problemi biti veći nego da se radi novogradnja od temelja. Ali mislim da dobiveni rezultat ništa ne može zamijeniti.

Hrastovo krovište stare kuće
Kamene pločice

Naravno postoje i novi materijali koji glume da su stari, i to je dobro ako ne možete doći do autentičnog. Tako npr. možete naći umjetni kamen ili pravi već pripremljen za postavljanje u vidu “kamenih pločica”.

Puno se traži i tzv. prepečena opeka koja zapravo predstavlja otpad ciglanama, ali zbog svojeg šaranog rustičnog  izgleda je na cijeni kao vrlo dekorativan element.

Stara hrastova građa je posebno na cijeni i dostiže već i vrtoglave cijene.

Neke osnove rustikalnog stila su: ručno obrađene grede na stropu, kameni ili cigleni (potpuno ili djelomično) zidovi i masivna drvena obloga ili keramika u terakota bojama. Poželjan je zidani kamin. Kuhinja je isto po mogućnosti zidana od keremike ili drvena od masivnog drveta.

 

Srce rustikalnog doma je naravno kamin

Sve ovo zvuči skupo, a zaista i je skupo (nažalost). Prednost je da ako imate malo talenta za majstorski posao dosta toga može napraviti i sami s prijateljima i tako uštedjeti. Ako malo i bude neravno ili “grbavo” nema veze, time će izgledati rustičnije i unikatnije.

Dobra stvar je da možete improvizirati koliko hoćete jer nema zadanog i “gotovog” namještaja. Možda nije loša ideja obići sajmove antikvitetima, tu možete naći dosta seoskog namještaja po zbilja povoljnim cijenama i uz malo truda dovesti ga u funkcionalno  stanje. Ja sam nedavno na sajmu za svega 200-tinjak kuna pronašla ručno rađenu seosku klupicu koja će nakon malo rada izgledati savršeno!

Za razliku od modernih kuhinja gdje je sve "pospremljeno", ovdje suđe i pribor služi kao ukras

Najljepši dio rustikalno uređenog doma su, naravno, kuhinje. Koristite fronte od punog drveta, za radne ploče također drvo, kamen ili obzidajte pločicama. U ponudi je veliki izbor najsuvremenijih kuhinjskih aparata koji izgledaju kao da su stari desetljećima, a pružaju svu funkcionalnost. Sami izradite puno polica i na njih stavljajte sve začine, posude i posudice.

Tanjure možete staviti u posebne nosače da su postavljeni pojedinačno kao ukras. U rustikalnoj kuhinji ništa se ne skriva, sve može stajati na otvorenom. Neke police možete zatvoriti zavjesicama (npr. cvjetnog ili kariranog motiva). Sudoper možete napraviti i od kamena.

Improvizacija i spajanje raznih komada namještaja zajedno je poželjno, bitno je da su od punog drveta

Posebno efektna je kombinacija rustikalnog s modernim dizajnom. Npr. jedan zid se uradi rustikalno, a ostalo je moderno. Tu su posebno praktične imitacije pravog kamena i cigle i dizajneri ih često koriste. Time ublažujemo hladnoću i minimalizam modernih interijera. Zapravo ta kombinacija staro-novo i  rustikalno-minimalističko je nešto najljepše što se u interijerima može vidjeti.

Hladnoća moderne kuhinje ublažena je rustikalnim elementima: gredama na stropu i grubom obradom zidova. Rezultat: fenomenalan!
Slična kombinacija ali u spavaćoj sobi
Ili u dnevnom boravku...spoj super modernog lakiranog namještaja s rustik detaljima

Rustika je dobrodošla i u kupaonicama…

Kupaonica

 

 

 

 

 

 

Namještaj je obavezno masivno drvo, po mogućnosti “pojeden” od crvića i pun oštećenja, te “nespretno” obojan (ovdje je savršen rad nepoželjan), to mu daje dojam starosti i ručne obrade. U svakom slučaju treba mu dati “patinu” ako je nov kako bi se uklopio u stil.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na pod se stavlja klinker ili pločice u terakota boji ili masivni drveni pod. Dobra je i kombinacija dvaju materijala.

 

Jeftinija varijanta masivnog poda - brodski pod od jelovine
Kombinacija drveta i keramike

Rasvjeta, naravno, također treba pratiti stil. Najbolji su jednostavni lusteri s elementima kovanog željeza i keramike.

Moderan rustikalan luster

 

 

 

 

 

 

Završnu točku u takvom domu daju detalji: puno rustikalne (glinene) keramike (tanjuri, zdjele i sl), pletene košarice, kovani ukrasi na zidovima, svijeće, sušeno cvijeće, papričice i luk u pletenici (bez ovog detalja ne mogu zamisliti rustikalnu kuhinju)…

Uz takvu kuhinju naravno idu i domaći specijaliteti i domaća vina, pa ko voli nek navali!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako teče naš projekat uređenja stare kamene kuće u jadranskom zaleđu pogledajte ovdje, za sada dajemo kao najavu samo nekoliko sličica.

 

 

 

Ako vas put nanese do Hercegovine obavezno posjetite etno selo Međugorje, gdje možete vidjeti kako se zanimljivo interpretira rustikalni stil.

Namještaj žir

slike: art-decoration, marinelas, maison-travaux

Autor: Maja

 

 

 

Drvo, kamen i željezo – rustikalni stil