Kamen po kamen – palača III

Ovim nastavljamo treći dio sage o renoviranju stare kamene kuće. Ako vas zanima što se dešavalo u prvom i drugom pročitajte odmah!

Nakon podrobne analize i možebitnog malog šoka nakon što smo ustanovili da je kuća u gorem stanju nego što smo priželjkivali, skovan je plan kako i kojim redom ćemo krenuti s obnovom kuće. Kako se već približavala jesen odlučili smo da je za prvu godinu dovoljno srušiti neke nepotrebne dijelove i staviti novi krov.

Betonska ljetna kuhinja
Naknadno nazidani svinjac

Dogovoreno je da ćemo srušiti naknadno nadozidane betonske dijelove: ljetnu kuhinjicu na gornjem dijelu kuće i betonski svinjac podno terase i čatrnje (cisterne za vodu) na južnom dijelu. Za to će biti potrebno unajmiti bager i kamion koji će odvesti srušeni materijal.

Bager u akciji
Gornji dio kuće nakon rušenja kuhinje i uklanjanja šute
Već izgleda bolje...

Kako kažu da sve ide od glave, tako smo i mi odlučili od svih radova krenuti prvo s obnovom krova.

Da bismo mogli krenuti s tim poslom bilo je potrebno prvo ukloniti drveni strop između prvog kata i tavana. Zatečene grede na krovištu su hrastove iz obližnje šume, ručno posječene i obrađene. Svaka svoje debljine i ravnine. Za našu namjenu neiskoristive ali fenomenalne za završnu fazu uređenja interijera kao ukras. Stoga ih odlučujemo sačuvati.

Zatečeno stanje stropa na katu. Na grede su zakucane nekakve ploče. To treba ukloniti.
Na moju veliku radost nakon uklanjanja pokazale su se ručno obrađene hrastove grede u pristojnom stanju.
Još malo potkrovlja. Ah, te grede!

Stari crijep se također treba promijeniti. Odlučujemo jednoglasno da će novi biti u obliku kupa i to “antik” izgleda s nekoliko nijansi bijele i smeđkaste boje na sebi radi starinskog izgleda. U obližnjim stovarištima pronalazimo sličan crijep samo slovenskog proizvođača te se odlučujemo za njega.

Na preporuku domaćih pogađamo se s lokalnim majstorom koji je na glasu kao dobar. Iako je odrađen korektan posao, polako shvaćamo da će nam komunikacija s majstorima i “majstorima” biti veći problem od same kuće! U prilog nam ne ide ni udaljenost od dobrih 6-7 sati vožnje do tamo, pa je praktički nemoguće “skočiti” i vidjeti što se radi.

Iako je sve dogovoreno u detalje, pustiti ih da rade bez nadzora? – ni slučajno!

Zatečeni crijep
Novi crijep u obliku kupa
Postavljanje skele
Letve se zakucavaju...
Krovište je ojačano betonskim vijencem
Južni dio
Postavljanje barjaka
Još malo pa gotovi, valja se požuriti jer i janko već miriši

Odlučujemo se da ćemo ostaviti gornji kat otvoren do samog vrha krova i tako dobiti visinu prostorija 3,7m. Stavili smo također i izolaciju u vidu staklene vune i ponovo podaskali krovište s donje strane. Na dasku bi se trebale pričvrstiti stare grede nakon čišćenja kao ukras.

Izgled gornje sobe nakon postavljanja novog krova. Dobar primjer što se dešava kada "miševi" kolo vode: iako nam je obećana najbolja daska jer se neće dodatno prekrivati, dovežena nam je ova polupljesniva!

Stavnjanje krova na kuću je tradicionalno veliki događaj (najčešće najveći završni posao u izgradnji kuće) koji treba i dostojno proslaviti s jankom na ražnju i s barjakom na krovu uz prisustvo svih majstora i susjeda. To što je nama novi krov bio zapravo prvi posao, a završetak renoviranja ni na vidiku, u ovom slučaju nije bitno. Tradicija je tradicija, a i bila bi velika sramota za selo, kako su nam rekli starosjedioci.

Stoga je janko žrtvovan i pojeden za dobrobit svih malobrojnih stanovnika sela (kao što je i običaj od davnih paganskih vremena) u improviziranoj sali na otvorenom – u dvorištu. Na zadovoljstvo svih prisutnih.

Kažu da je "pala" i pokoja ganga

Mi smo mogli konačno odahnuti, od planiranja radova do realizacije novog krova prošlo je tek nekoliko mjeseci i projekt restauracije kuće tako je i službeno započet uz “završnu” svečanost stavljanja krova.

Susjedi su također zadovoljni (najviše s janjetinom).  Zadovoljna sam i ja, konačno sve počinje ličiti na nešto.

S obzirom da kuća nije baš "najravnija" krov je dobro ispao!
Jest da je muka (uf što nas još sve čeka!) al mislim da vrijedi ovog pogleda na Biokovo s buduće terase

Kamen po kamen – palača I

Kamen po kamen – palača II

Autor: Maja

Oglasi
Kamen po kamen – palača III

Kamen po kamen – palača II

kamena kuća

Renovirati staru kuću nije lako, lakše je nazidati novu – kažu znalci. Ovako je izgledala kuća kada sam je prvi put vidjela. Nije bila urušena, krov se još držao, ali teško da mogu reći da je bila u dobrom stanju. Kokice, podivljala loza i pokoja zmija zatečeni su stanovnici. Ne izgleda obećavajuće, zar ne?

Bez struje, vode i kanalizacije jedino što je na njoj valjalo su kameni zidovi debljine 50-60 cm, ali i oni su mjestimično izvana i gotovo potpuno iznutra bili prekriveni lošom žbukom. Nema veze, jedino mi je bilo važno je da je kamen u dobrom stanju.

Ovako je kuća izgledala prije dvije godine, još uvijek ima na njoj posla iako je sada već u završnoj fazi.

U maloj seriji članaka donosim vam priču kako je tekla restauracija i s kojim problemima smo se  susretali (i još uvijek susrećemo)…

Kuća je već duže napuštena
Ukopana je na kosom terenu pa na sjevernom dijelu ima jedan nivo, a na južnom dva
Bijeli kamen je dobio zelenkasto-sivkastu patinu

Kuća je smještena u zaleđu Biokova u “starom” selu na brdu. Tijekom zadnjih 30-tak godina većina stanovništa spustila se u dolinu u “novo” selo. Većina kuća u selu je prazna, tu žive uglavnom stariji ljudi. Mladi su se raselili ili po svijetu ili u okolne gradove. Nitko se u selo ne vraća, mi smo čini se iznimka.

Prvi susjedi iznad su također renovirali kuću-djedovinu, oni su je doduše potpuno modernizirali s “edelpucom” i PVC stolarijom na fasadi, te betonskim dvorištem.

Takvi su valjda trendovi u Americi. Vlasnici naime tamo žive a gazda, naravno, ima nadimak – Joe Amerikanac!

Naš plan bio je potpuno suprotan –  sačuvati i očistiti kamen gdje god se može. Sve ostalo promijeniti i učiniti tužnu i napuštenu kuću udobnom vikendicom.

Prva susjeda do nas je starija baka sretna da će se netko ubrzo doseliti.

S druge strane nema nikoga, to je zadnja kuća u selu, a na južnoj strani puca prekrasan pogled na dolinu i Biokovo. Do same kuće  ima nekoliko kilometara vožnje od novog sela gore u brdo.

Loza i okolne biljke su podivljale
Naknadnim dograđivanjem dodana je betonska ljetna kuhinjica
Gornji dio je zažbukan kako je tada bilo u modi
Čatrnja
U ovoj rugobi krije se ljepotica
Pogled na kuću s južne strane
Pogled iz kuće na dolinu - iza ove planine je more
Škrta zemlja

 

Kamen po kamen – palača I dio

Autor: Maja

Kamen po kamen – palača II

Kamen po kamen – palača I

Oduvijek me je fascinirao kamen. Možda djelomično i zato jer sam odrasla u kraju gdje se kamen kupuje (jer ga nema) a plodne zemlje ima svuda i svagdje i previše. Svi valjda želimo nešto što nemamo.

Kada se napokon pružila prilika da sudjelujem u restauraciji kamene kuće u dalmatinskom zaleđu mojoj sreći nije bilo kraja. Da je dugačak i obiman put bio preda mnom znala sam, ali sam isto tako znala kakav se potencijal (skriveni) nalazi u orunuloj kući, pa čak kada ga drugi i nisu vidjeli.

Vjerujem da će još nekome biti interesantno vidjeti s kakvim se svim problemima suočavamo pa najavljujem sapunicu :

kako od ovoga …..

…dobiti ovo!

Kamen po kamen palača II dio

Autor: Maja

Kamen po kamen – palača I