Osječka Tvrđa – uspavana ljepotica

U samom srcu Osijeka uz rijeku Dravu, povezujući Gornji s Donjim gradom, smjestila se Tvrđa. Gradnja ovog baroknog grada-tvrđave počinje 1712.g. ubrzo nakon oslobođenja od Turaka pod nadzorom austrijskog generala baruna von Beckersa i proslavljenog vojskovođe princa Eugena Savojskog.

Autor: Maja

Slike: ©Pinto

Oglasi
Osječka Tvrđa – uspavana ljepotica

Osječka buvlja pijaca

Na štandovima s odjećom se skupljaju uglavnom žene

Svake nedjelje prijepodne, bilo da je +35 ili -10, na čuvenu osječku “auto-piju” na Čepinskoj u sklopu koje radi i nadaleko poznati buvljak, sjati se na tisuće posjetitelja. Dosta ih prodaje, a samo nekolicina zaista kupuje auto, ponetko traži zvono za stari bicikl ili polovni “šaraf” za bušilicu, a većina naprosto ubija vrijeme u nedjelju prijepodne.

Osječki buvljak smestio se na rubu grada na najprometnijoj gradskoj cesti pa unatoč tome što postoji službeni parking koji je premalen, većina automobila je prisiljena parkirati uz rub prometnice tako izazivajući mali prometni čep. Već više puta bila je poduzimana opsežnija akcija uklanjanja auta s prometnice, ali uz slab rezultat,  čini se.

Najnoviji modeli obuće
Dok se prodaju drangulije može se i malo pročavrljati s poznanikom na klupici

“Dok su žene u crkvi na misi, mi muškarci vršljamo po auto-piji” – kroz smjeh odgovara poznanik kojeg pitam zašto i koliko često dolazi. “Svake nedjelje smo ovdje, naravno!” – odgovara.

Osječka “pija” tako već desetljećima okuplja domaće i one iz bliže okolice na glavni nedjeljni događaj u uspavanom gradu. Čika Božo, vikendaški susjed, ovdje dolazi već cijeli život. Sada je u mirovini, a prije je imao pokretni kafić koji je odlično radio svake nedjelje. Kaže, da ne može zamisliti da barem i jednom ne dođe, tko zna što bi se značajno moglo baš tada dogoditi!

Nađu se i kompjutori

Osim glavne atrakcije – polovnih automobila svih godišta i marki – nudi se doslovno sve.  Od voća i povrća, tekstila, cipela, tehničkih uređaja, drva za ogrjev, alata, knjiga, namještaja, vijaka, svih mogućih rezervnih dijelova, “umjetničkih” slika do ponekog vrijednog ili barem polu-vrijednog antikviteta.

Betonske klupe za izlaganje robe popune se pretpostavljam već u ranu zoru pa ostalima ostaje na raspolaganju cerada na prašnjavoj cesti. Tako se nabacano doslovno u prašini može naći hrpa “konfekcije” po najnovijoj modi, pristigle direktno s milanskih pista. Ni kupcima to izgleda previše ne smeta.  Na svim “štandovima” su barem dva ili tri potencijalna kupca koji se cjenjkaju za poneku sitnicu. Cijene povoljne, već od nekoliko kuna, ako vam malo hrđe na rabljenom čekiću ne smeta.

"Eh, baš ovakav mi treba, mrvicu duži!"

Na pijacu stižem oko 11 sati, gužva je na vrhuncu, a slobodan parking pronalazim dobrih 10-tak minuta hoda dalje. Već na prilazu pijaci na parkiralištu mnogobrojni nude svoju robu. Većina “gepeka” je otvorena a u njima gajbice s paprikom, šljivama ili grožđem. Tu su se snašli oni koji su zakasnili s ulaskom u službeni prostor. Usput srećem poznanika koji prodaje voće. “Malo prodajem iz svojeg voćnjaka” – govori.  “Dobro mi dođe uz redovan posao” – smije se i govori da mu je ostalo još malo grožđa, a šljive su još jutros “planule”.

Obilje voća i povrća. Sezona je zimnica.

Gužva je zaista velika, ljudi se guraju u uskim prolazima između štandova. Mnogi čuče i prebiru kojekavne šarafe i šarafiće. Pomalo se čudim toj muškoj navici da u svojim šupama vole imati hrpe nepotrebnih metalnih stvarčica. Za mnoge stvari nemam pojma čemu bi mogle uopće služiti – drugi izgleda nemaju tih problema.

Nakon prolaska i pažljivog pregledavanja na desetke štandova konačno mi nešto privlači pažnju – stari valjak s “mustrom” s kojim su se davno ukrašavali zidovi nakon krečenja. I moja baka je svake dvije godine uredno krečila svaku sobu u drugu boju s crtom pri plafonu i modernom šarom u srebrnoj boji na zidu. Prodavatelj traži 75 kuna. Čini mi se puno, ali on , nakon što vadi još jedan s drugačijim uzorkom, ne popušta.” Na sajmu antikviteta traže i 120 kuna” – govori. “Ni ja ne mogu dati ispod 75!”  Zahvaljujem mu se i krećem u daljnju potragu za nepotrebnom sitnicom koja će me oduševiti.

I napokon – bingo! Pronalazim dva stara noćna ormarića u dobrom stanju po povoljnoj cijeni. Ljubazni prodavatelj mi također nudi uslugu nošenja do udaljenog automobila, što ja zahvalno prihvaćam sva sretna što za cijenu jednog valjka dobivam dva ormarića koja ću sama “urediti”.

Dva žuta ormarića privukla su moju pažnju

Velike gužve su na štandovima gdje se nude patike po 50, a odjeća po 10 kuna. Snalažljivi Romi dižu najveću galamu i privlače potencijalne kupce, a poneki su se i modernizirali razglasom. Ljudi se guraju ko da se daje džabe (samo 10 kunića!). Neki se i ljute što ih slikam. Valjda misle da sam neka inspekcija.

Ako vam baš treba polovna wc školjka ne propustite priliku!
Nude se i relikvije iz ne tako davnih vremena
Patike po 50 kuna privukle su mnogobrojne mame s malom djecom. Škola počinje sutra!
Sve po samo 10 kuna!
I harmonikaš je našao svoje mjesto pod suncem, pa zabavlja prolaznike. Nakon što mu zazvoni mobitel uredno prekida pjesmu i viče glasno : Alo!!
Svi predmeti imaju neispričanu priču. Slika nepoznatih mladenaca za 50 kuna budi u meni nostalgiju.
Za jedini iole vrijedan komad namještaja traži se 2500 kuna. “Na internetu takav “isti” košta 6″ – tvrdi prodavatelj uvjeravajući me da se radi o hrastovini. Nakon što mu kažem da hrastovina nikako nije, on odgovara – “Možda, onda je još nešto bolje od hrastovine!”
Vrhunska ponuda: polovne čizmice, par kotačića, brisači za šoferšajbu, konfeti za svatove, 2 zahrđala kuglična ležaja, polovne patike, hrpa zapetljane žice… sve je to ponuda samo jednog štanda
Tko se ne sjeća znački koje su skupljali svi?
Tko kaže da su knjige skupe - ove su po desetak kuna

Gledajući  to šarenilo, koje bi većina ljudi automatski bacila na smetlište, postaje mi jasno zašto se ovo zove “buvlja pijaca”. Sigurna sam da, u ne tako davnoj prošlosti, kupovinom polovnog kaputa nije bila rijetkost dobiti u paketu i ponekog nevidljivog stvora – buhu!

Neke na buvljak natjera nužda a neki tu naprosto vole kupovati. U svakoj slučaju nemojte se sramiti kupiti ponešto za svoj dom jer je to trenutno vrlo šik.

Hoću li opet na buvljak? Hoću. Prvu slobodnu nedjelju.

Autor slika i teksta: Maja

Osječka buvlja pijaca

Sajam antikviteta u osječkoj Tvrđi

Svake prve subote u mjesecu u osječkoj Tvrđi održava se sajam antikviteta. Ovog subotnjeg prijepodneva privukao je puno izlagača, te još više posjetitelja. Zubato sunce uspjelo je ipak izmamiti Osječane u šetnju, razgledavanje pa i poneku skromniju kupovinu.

Štandovi sa starim predmetima bili su dupkom puni a prevladavala je ponuda čaša, vaza, porculana i raznih ukrasnih figurica.

Svakog mjeseca Osijek pohode antikvari iz cijele zemlje, a razgovarali smo s nekolicinom iz Osijeka, Zagreba i Virovitice koji redovno obilaze sve sajmove u Hrvatskoj. Kažu osječki je najljepši i najbolje organiziran ali ipak najviše se kupuje na Britancu u Zagrebu. Isplati im se potegnuti i do par stotina kilometara, a ako se zaradi barem za gorivo nema veze, bitno se podružiti s kolekcionarima i razmijeniti iskustva. Posebnoj atmosferi pridonosi i ljepota Tvrđe, jedinstvenog baroknog vojnog kompleksa (utvrde) iz 18. st.

Ponuda namještaja je bila dosta skromna, kabast je i zauzima dosta prostora pa ako nemate manji kamion teško ga je i transportirati do sajma. Ozbiljniju ponudu imao je samo kolekcionar Tihomir Vuk iz Virovitice, koji sam i restaurira namještaj. Cijena namještaja ovisi da li je restauriran ili ne, a često cijena restauracije bitno premašuje cijenu samog komada namještaja.  Na istom štandu mogu se naći i ostali ukrasni predmeti kojima možete upotpuniti vaš antikno namješten dom – porculan, mesingani svijećnjaci, petrolejske svjetiljke…pa sve do grafika Ivana Lackovića Croate (800kn).

Šifonjer od orahova drveta
Noćni ormarić
Neobarokna komoda, furnirana

U ovo naše moderno vrijeme poznata je uzrečica Vrijeme je novac,  a tome su se prilagodili i naši antikvari te nam izložili veliki broj zidnih satova. Satovi su iz najrazličitijih povijesnih razdoblja, od satova prave vrijednosti iz 19. i početka 20.st do “modernih” za masovnu prodaju koji za svog vlasnika, ali možda i ponekog kupca imaju svoju vrijednost.  Satovi postižu cijenu do 500kn za one antikne (koji rade), pa do najniže 80kn za one sumnjive vrijednosti ili više ne pokazuju točno vrijeme. Pravim antikvarima vrijeme nije novac pa im tako nije niti bitno da li je sat u funkciji.

Satovi

Štand izlagača iz Zagreba bio je jedan od zapaženijih, a na njemu su se isticale stolne svjetiljke “majolika”. Sjenilo tih svjetiljki izrađeno je od pečene gline s mnogo vapnenca presvučene neprozirnom caklinom raznih boja. Velika svjetiljka potječe iz 19.st., a osim sjenila u zelenoj boji  i dio postolja je izrađen u istoj tehnici. Manje svjetiljke imaju postolje od punog drveta sa žutim i zelenim sjenilom i one bi se već idealno uklopile i u moderno opremljen dom.  Nama su se naročito svidjele ove manje svjetiljke, odabrale smo svaka svoju i nadamo se da će nas idući mjesec čekati.

Velika "majolika" 2500kn
"Majolike"drvenog postolja,kn 300 i 500

Naši antikvari su se pobrinuli da i najmlađi posjetioci imaju ovdje što vidjeti, a možda nagovore roditelje da nešto i kupe. Da li su ove stvarčice današnjim tehno malcima zanimjive?

"Ringišpil" tehnološko čudo, svira i okreće se
Možda je ovo ideja za rješenje problema pelena

Evo još malo koještarija koje su se nama najviše svidjele (sasvim nepotrebne ali željene):

Bijela vitrina, 2500kn
Kristalni vrč - posrebren, 700kn
Posrebrena mesingana zdjela s kristalom 600kn
Simpatični telefon nepoznatog godišta i porijekla, 400kn
Gramofon, 1500kn Slobodno tražite da se odsvira koja stara vinilska ploča
Kolekcija reklamnih plakata s početka 20.st.-upravo prodano

Nezaobilazna atrakcija sajma su i osječki sokolari koji njeguju tradiciju počasne garde i uvijek su strpljivi za fotografiranje s turistima.

Osječki "sokolari"

Ako ogladnite tu su štandovi s domaćim specijalitetima: kolačima, sirevima i vinima uz degustaciju i povoljne cijene.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Antonija Bašić, Cret Bizovački - sirevi sa različitim dodacima
Vinari nude degustacije

Za neke “antikvare” nam se činilo da često posjećuju odlagališta otpada, barem sudeći prema ponudi.

Bez obzira da li vas antikviteti zanimaju ili ne, zanimljivo je barem se prošetati među štandovima i saznati neku zanimljivu priču, a možda naletite na neku “stvarčicu” koju tražite cijeli život.

Autori slika i teksta: Maja & Tihana M.

Sajam antikviteta u osječkoj Tvrđi