4. Festival kreativnosti i D.I.Y. kulture

Volite sami izrađivati predmete? Volite kupovati ručno izrađene predmete? Volite naučiti nešto novo? Volite druženja i upoznavanja novih (kreativnih) ljudi?

U tom slučaju vas molim da već sad rezervirate vikend 18. i 19.12. (subota i nedjelja) i zaputite se u zagrebački studentski centar u Savkoj 25 na 4. Festival kreativnosti i D.I.Y. kulture.Ovaj festival već tradiocionalno organizira FISTT – udruga za promicanje audio vizualne kulture koja okuplja neafirmirane i afirmirane likovne, književne, glazbene, filmske, multimedijalne i ine umjetnike. Nešto više o ovoj udruzi saznajte ovdje.

Na FISTT Art Festu vas očekuje božićni handmade sajam tj. sajam rukotvorina na kojem će izlagati preko 80 izlagača – od nakita, modnih dodataka do odjeće i nesvakidašnjih kreacija. Ako nemate inspiracije za originalan božićni dar, na ovim štandovima ćete sigurno naći nešto neponovljivo.

Uz sajam tu su i radionice za djecu kao i za one malo ozbiljnije – ručni uvez knjige (bookbinding) i izrada šablona će vas sigurno zainteresirati, a ako ste više glazbeno orijentirani tip onda su za vas stvorene dancehall plesna radionica i radionica jamajkanskih i afričkih bubnjeva baš kao i večernji party. Detaljni progam pogledajte ovdje, a sigurno nije naodmet reći da je ulaz besplatan!

Ukoliko ste zainteresirani za izlaganje na F.A.F. – u pošaljite mail na fistt.hr@gmail.com, a o detaljima izlaganja možete pročitati ovdje.

Vidimo se tamo!

Autor:  Ivona Biljuš (Izzy) bavi se izradom hand-made dekorativnih predmeta i nakita pod imenom Izzy Creations.

4. Festival kreativnosti i D.I.Y. kulture

Svaštice s Ambiente 2010.

Specijalizirani sajmovi predstavljaju priliku da se na jednom mjestu, jednom godišnje, okupe predstavnici neke branše radi prezentiranja novih proizvoda, razmjene iskustava, “špijuniranja” konkurencije, te privlačenja novih kupaca. Proizvođači često tempiraju izlazak nove kolekcije ili modela baš za neki sajam jer je to stvar prestiža. Kako doći među najvažnije izlagače bez da pokažeš nešto novo? Očekuje se da ponuda domaćih proizvođača bude najzastupljenija i najbolje prezentirana, jer je to ipak njihov “kućni” sajam. Sajmovi na neki način odražavaju snagu industrije neke zemlje.

Tako je barem na vodećim sajmovima u svijetu. Iako se često sajmovi na zagrebačkom Velesajmu reklamiraju kao “najvažniji u ovom dijelu Europe” , zadnjih godina mi postaju sve manje atraktivni, a nije ni čudo s obzirom na stanje u zemlji. Sve manje popunjenih hala sa sve manje posjetitelja ponavljaju se godinama. Ne znam kakava je bila ovogodišnja posjeta, no činjenica da sam bez problema našla nekoliko slobodnih parking mjesta u neposrednoj blizini blagajne meni dovoljno govori.

Podijeljene plakete su po meni sasvim zaslužene iako, ruku na srce, konkurencija baš i nije bila prežestoka.

Najviše je bilo izlagača namještaja, a začuđujuće malo ostalih (rasvjeta, zavjese, podovi, tepisi i sl.) kojih se moglo na prste izbrojati.

Ugodno iznenađenje sajma je veliki broj malih domaćih proizvođača namještaja koji su, očigledno, izrasli iz stolarskih radionica. Koliko kod bili zanimljivi jer rade gotovo unikatne serije od kvalitetnih materijala (često i puno drvo), njihova proizvodnja je ipak zanemariva. Raduje me dosta dobra ponuda rustikalnog namještaja koji najviše volim, no on je ipak namijenjen za neke specijalne interijere, manje za one svakodnevne koje većina nas ima. Štandovi stranih proizvođača bili su najbolje uređeni i s najkvalitenijim programom.Iako će vam možda izgledati smiješno, od cjelokupne ponude najviše su mi se svidjele kuhinjske nape Faber.

Sve u svemu, lijepo je doći i vidjeti, iako nekog oduševljenja baš i nema. Donosim vam u slikama meni najzanimljivije ambijentalne “svaštice”.

Jedan od ljepše uređenih štandova - Bernarda iz Puščine koja je dobila Zlatnu plaketu za inovativni jastuk "Pospanko" (simpatičnog li imena!)
Robot koji sam čisti prašinu "Ja sam Roomba robot koji svakodnevno čisti umjesto vas" - iako se sumanuto kretao po štandu nije me baš uvjerio u efikasnost
Bilo je i nešto shabby chic namještaja
Kuhinjske nape Faber su pravi ukras svake kuhinje
Ova mi je najljepša...
Ugodno iznenađenje - tvornica rasvjete Dekor iz Zaboka
Ova pufasta lampa mi je brzo prirasla srcu
I ova... 🙂
Ah! Keramička rustikalna rasvjera Ferroluce
Rustikalni namještaj od ptičjeg javora
Hrastico iz Pitomače dobio je brončanu plaketu
U svijet dizajniranja upustio se i poznati Lupino ...
... doduše s meni teško razumljivim gotik stilom (obrati pažnju na buzdovan na stolici lijevo!)
Drvene daščice puzzle oblika (ovo sam i kupila)
Ova bijela kožna garnitura izmamila mi je uzdah
Najoriginalnija reklama na sajmu - mladi stolar nam je otkrio da mu je za izradu modela motora trebalo skoro godinu dana
SVEA iz Slovenije dobila je (zasluženo) Zlatnu plaketu za kuhinjski namještaj Stella autora Darka Šurine
Rustikalna kuhinja proizvođača Naprijed iz Sinja
Detalj kuhinje - fronte su grubo obrađene
Pernati jastuci by Meblo
Bijelo-ljubičasta garnitura by Margalić
Najveća gužva je bila na kiosku s kobasicama

Autor: Maja

 

Svaštice s Ambiente 2010.

Osječka buvlja pijaca

Na štandovima s odjećom se skupljaju uglavnom žene

Svake nedjelje prijepodne, bilo da je +35 ili -10, na čuvenu osječku “auto-piju” na Čepinskoj u sklopu koje radi i nadaleko poznati buvljak, sjati se na tisuće posjetitelja. Dosta ih prodaje, a samo nekolicina zaista kupuje auto, ponetko traži zvono za stari bicikl ili polovni “šaraf” za bušilicu, a većina naprosto ubija vrijeme u nedjelju prijepodne.

Osječki buvljak smestio se na rubu grada na najprometnijoj gradskoj cesti pa unatoč tome što postoji službeni parking koji je premalen, većina automobila je prisiljena parkirati uz rub prometnice tako izazivajući mali prometni čep. Već više puta bila je poduzimana opsežnija akcija uklanjanja auta s prometnice, ali uz slab rezultat,  čini se.

Najnoviji modeli obuće
Dok se prodaju drangulije može se i malo pročavrljati s poznanikom na klupici

“Dok su žene u crkvi na misi, mi muškarci vršljamo po auto-piji” – kroz smjeh odgovara poznanik kojeg pitam zašto i koliko često dolazi. “Svake nedjelje smo ovdje, naravno!” – odgovara.

Osječka “pija” tako već desetljećima okuplja domaće i one iz bliže okolice na glavni nedjeljni događaj u uspavanom gradu. Čika Božo, vikendaški susjed, ovdje dolazi već cijeli život. Sada je u mirovini, a prije je imao pokretni kafić koji je odlično radio svake nedjelje. Kaže, da ne može zamisliti da barem i jednom ne dođe, tko zna što bi se značajno moglo baš tada dogoditi!

Nađu se i kompjutori

Osim glavne atrakcije – polovnih automobila svih godišta i marki – nudi se doslovno sve.  Od voća i povrća, tekstila, cipela, tehničkih uređaja, drva za ogrjev, alata, knjiga, namještaja, vijaka, svih mogućih rezervnih dijelova, “umjetničkih” slika do ponekog vrijednog ili barem polu-vrijednog antikviteta.

Betonske klupe za izlaganje robe popune se pretpostavljam već u ranu zoru pa ostalima ostaje na raspolaganju cerada na prašnjavoj cesti. Tako se nabacano doslovno u prašini može naći hrpa “konfekcije” po najnovijoj modi, pristigle direktno s milanskih pista. Ni kupcima to izgleda previše ne smeta.  Na svim “štandovima” su barem dva ili tri potencijalna kupca koji se cjenjkaju za poneku sitnicu. Cijene povoljne, već od nekoliko kuna, ako vam malo hrđe na rabljenom čekiću ne smeta.

"Eh, baš ovakav mi treba, mrvicu duži!"

Na pijacu stižem oko 11 sati, gužva je na vrhuncu, a slobodan parking pronalazim dobrih 10-tak minuta hoda dalje. Već na prilazu pijaci na parkiralištu mnogobrojni nude svoju robu. Većina “gepeka” je otvorena a u njima gajbice s paprikom, šljivama ili grožđem. Tu su se snašli oni koji su zakasnili s ulaskom u službeni prostor. Usput srećem poznanika koji prodaje voće. “Malo prodajem iz svojeg voćnjaka” – govori.  “Dobro mi dođe uz redovan posao” – smije se i govori da mu je ostalo još malo grožđa, a šljive su još jutros “planule”.

Obilje voća i povrća. Sezona je zimnica.

Gužva je zaista velika, ljudi se guraju u uskim prolazima između štandova. Mnogi čuče i prebiru kojekavne šarafe i šarafiće. Pomalo se čudim toj muškoj navici da u svojim šupama vole imati hrpe nepotrebnih metalnih stvarčica. Za mnoge stvari nemam pojma čemu bi mogle uopće služiti – drugi izgleda nemaju tih problema.

Nakon prolaska i pažljivog pregledavanja na desetke štandova konačno mi nešto privlači pažnju – stari valjak s “mustrom” s kojim su se davno ukrašavali zidovi nakon krečenja. I moja baka je svake dvije godine uredno krečila svaku sobu u drugu boju s crtom pri plafonu i modernom šarom u srebrnoj boji na zidu. Prodavatelj traži 75 kuna. Čini mi se puno, ali on , nakon što vadi još jedan s drugačijim uzorkom, ne popušta.” Na sajmu antikviteta traže i 120 kuna” – govori. “Ni ja ne mogu dati ispod 75!”  Zahvaljujem mu se i krećem u daljnju potragu za nepotrebnom sitnicom koja će me oduševiti.

I napokon – bingo! Pronalazim dva stara noćna ormarića u dobrom stanju po povoljnoj cijeni. Ljubazni prodavatelj mi također nudi uslugu nošenja do udaljenog automobila, što ja zahvalno prihvaćam sva sretna što za cijenu jednog valjka dobivam dva ormarića koja ću sama “urediti”.

Dva žuta ormarića privukla su moju pažnju

Velike gužve su na štandovima gdje se nude patike po 50, a odjeća po 10 kuna. Snalažljivi Romi dižu najveću galamu i privlače potencijalne kupce, a poneki su se i modernizirali razglasom. Ljudi se guraju ko da se daje džabe (samo 10 kunića!). Neki se i ljute što ih slikam. Valjda misle da sam neka inspekcija.

Ako vam baš treba polovna wc školjka ne propustite priliku!
Nude se i relikvije iz ne tako davnih vremena
Patike po 50 kuna privukle su mnogobrojne mame s malom djecom. Škola počinje sutra!
Sve po samo 10 kuna!
I harmonikaš je našao svoje mjesto pod suncem, pa zabavlja prolaznike. Nakon što mu zazvoni mobitel uredno prekida pjesmu i viče glasno : Alo!!
Svi predmeti imaju neispričanu priču. Slika nepoznatih mladenaca za 50 kuna budi u meni nostalgiju.
Za jedini iole vrijedan komad namještaja traži se 2500 kuna. “Na internetu takav “isti” košta 6″ – tvrdi prodavatelj uvjeravajući me da se radi o hrastovini. Nakon što mu kažem da hrastovina nikako nije, on odgovara – “Možda, onda je još nešto bolje od hrastovine!”
Vrhunska ponuda: polovne čizmice, par kotačića, brisači za šoferšajbu, konfeti za svatove, 2 zahrđala kuglična ležaja, polovne patike, hrpa zapetljane žice… sve je to ponuda samo jednog štanda
Tko se ne sjeća znački koje su skupljali svi?
Tko kaže da su knjige skupe - ove su po desetak kuna

Gledajući  to šarenilo, koje bi većina ljudi automatski bacila na smetlište, postaje mi jasno zašto se ovo zove “buvlja pijaca”. Sigurna sam da, u ne tako davnoj prošlosti, kupovinom polovnog kaputa nije bila rijetkost dobiti u paketu i ponekog nevidljivog stvora – buhu!

Neke na buvljak natjera nužda a neki tu naprosto vole kupovati. U svakoj slučaju nemojte se sramiti kupiti ponešto za svoj dom jer je to trenutno vrlo šik.

Hoću li opet na buvljak? Hoću. Prvu slobodnu nedjelju.

Autor slika i teksta: Maja

Osječka buvlja pijaca